Dječak je izašao s djedom da prošetaju po Parizu.
Na jednom mjestu, čuli su kako mušterija prigovara obućaru. Čovjek je tvrdio da nešto nije u redu s njegovim cipelama. Obućar je mirno saslušao primjedbe, izvinuo se i obećao da će ispraviti pogrešku.
Potom su dječak i njegov djed sjeli u kafić popiti kahvu.
Čovjeka za susjednim stolom konobar je upitao bi li mogao malo pomaknuti stolicu kako bi se moglo proći. Čovjek je reagirao burno i odbio se pomaknuti.
"Nikada ne zaboravi ono što si vidio," reče djed dječaku. "Onaj postolar prihvatio je žalbu kupca, a ovaj čovjek pokraj nas nije se htio pomaknuti. Ljudima koji obavljaju neke korisne zadatke ne smeta kad čuju kritike na račun svog rada, ali oni koji ne rade nikakav koristan posao, uvijek misle da su veoma važni i kriju svoju nesposobnost iza autoriteta."
Autor: Paulo Coelho
samopismo.net
Blogger Comment
Facebook Comment