 |
| ŠERIJATSKA SVADBA |
Svaki musliman i muslimanka koji istinski razumiju razlog svoga postojanja na ovom dunjaluku, maksimalno će se potruditi da svoju zadaću završe sa najboljim rezultatom. Iz tog razloga, prilikom izvršavanja jednog veoma važnog Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta – sklapanja braka, neće dozvoliti da svoj bračni život započnu sa nemuslimanskim običajima kojima izazivaju Allahovu, s.v.t, srdžbu i sprečavaju blagoslov i bereket koji su mu namijenjeni...
Poslanik, s.a.v.s., kratko i jasno objasnio nam je šta je potrebno za sklapanje braka: “Nema braka bez velija(staratelja) i dva pravedna svjedoka.” Međutim, danas muslimanska omladina veoma malo vodi računa o ovim najbitnijim uvjetima za sklapanje braka, ili ga odgađa trudeći se da obezbijedi glamuroznu svadbu iz snova, po uzoru iz TV sapunica i nevjerničkih običaja, koji zahtijevaju jako puno finansijskih sredstava da bi se takvo vjenčanje obavilo...
Veoma često smo svjedoci svadbenih veselja onih koji se pozivaju na dosljedno slijeđenje Kur’ana i sunneta, a na kojima se, nažalost, nađe mnoštvo automobila, potroši jako puno novca, pozovu samo bogati i “podobni”, iako je Poslanik, s.a.v.s., takvu svadbu opisao riječima: “Najgora svadba je ona na koju se pozivaju bogati, a izostavljaju siromašni…” Zar da jedan vjernik, koji toliko priželjkuje trenutak svog upotpunjenja, taj čin započne sa epitetom najgore svadbe? Poslanik, s.a.v.s., uputio nas je da oglasimo brak: “Oglasite brak, neka bude u džamiji i upotrijebite na svadbi mali bubanj (def - samo za žene).” Također je rekao: “Napravi svadbenu gozbu pripremanjem (klanjem, serviranjem i posluživanjem) makar jedne ovce.”
Iz prethodno navedenog vidimo šta nam je sve potrebno za svadbeno veselje i da to ne zahtijeva dugogodišnje gomilanje novca i tehničke pripreme za taj veliki dan. Naprotiv, puno važnija priprema treba da se odvija u mozgovima i srcima mladenaca koji moraju da budu upoznati sa svojim dužnostima, pravima i obavezama koje dolaze sa sklapanjem braka. Puno je važnije da se pobrinu za ispravan odabir supružnika koji će mu/joj pomoći na putu ka Džennetu.
Ukoliko se zajednički život započne sa pogrešnim koracima, poput osamljivanja pod izlikom pripreme svadbe, zajedničkim odlascima i putovanjima bez mahrema, pri odabiru svadbene odjeće i namirnica za svadbeno veselje ili čak još gore od toga, ukoliko se udovolji šejtanu pa započne sa intimnim radnjama koje vode ka spolnom odnosu, pod ubjeđenjem da je sama dozvola staratelja za sklapanje braka i činjenica da je mlada time zabranjena drugom, dozvola početka zajedničkog života... tada taj bračni život ima sve preduvjet samouništenja i gubljenja Allahovog, s.v.t., blagoslova.
Veoma često se dešava da mladoženja sa svojim svatovima odlazi u kuću mlade gdje se nakon gozbenog veselja u njenoj kući, a bez prethodnog sklapanja braka, zajedno u istom automobilu, bez mahrema, upućuju ka džamiji ili mjestu gdje će se obaviti šerijatsko i općinsko vjenčanje, a na kojem ne prisustvuje niti velijj, niti iko od mahrema ili osoba kojima je velijj dao punomoć da vjenča nevjestu...To je velika greška i onaj ko želi da zadovolji šerijatske propise, ne smije sebi da dozvoli ovakve greške.
Najbolje mjesto za oglašavanje šerijatskog vjenčanja jeste džamija zbog osobenosti i rahmeta koji se u njoj nalazi, ali i u njoj se mora voditi računa o zastupljenosti šerijatskih normi, pa se ne smije dozvoliti miješanje muškaraca i žena, što će u najmanju ruku izazvati razmjenjivanje međusobnih pogleda, a o svemu onome što uslijedi poslije toga, nema potrebe ni da pričamo. Sve veći i zahtjevniji mehr je još jedan od razloga odgađanja sklapanja islamskih brakova, a što jasno ukazuje na to da današnje mlade djevojke ne razmišljaju o vrijednostima najblagoslovenije žene (one koju je najlakše opskrbiti), i umjesto uzimanja za uzor žena pravovjernih koje su za svoj mehr izabirale određene sure iz Kur’ana ili željezni prsten, ili davale svoj imetak poput časne Haife… uzele one koje ne pripadaju nama.
Ponekad se to pravda činjenicom da je sve više porušenih islamskih brakova, međutim, vjernica koja je zadovoljna Allahovom odredbom i svjesna da joj bereket daje njen Gospodar, koji hrani ptice na grani, a ne njen muž koji joj može dati mehr velike vrijednosti bez bereketa u njemu, ili da ga drži u “zarobljeništvu” uprkos neuspjelom braku kojim nanosi nasilje i njemu i sebi, znajući da joj nije u stanju isplatiti iznos koji je tražila.
Muzika je zabranjena u svakoj situaciji, iako živimo u vremenu koje je najavio Poslanik, s.a.v.s: “U mom ummetu bit će onih koji će dozvoljavati predbračne intimne odnose (zinaluk), svilu, alkohol i muzičke instrumente.” Na svadbenom veselju u kojem je obaveza razdvajanje muškaraca i žena, dozvoljena je pjesma bez muzičkih instrumenata (osim defa) u kojoj nema harama. Dozvoljeno je udaranje dlanom o dlan, ali bez uvijanja tijela i trbušnog plesa ili sličnog što se često dešava.
Prilikom odabira odjeće (vjenčanice), mlada treba da vodi računa o tome da njena odjeća mora da bude u skladu sa šerijatom i ukoliko će je iz nekog razloga imati priliku u prolazu vidjeti drugi muškarci (dok ulazi u auto, odlazi na mjesto svadbe...), tada ne smije pokazivati ništa od svojih ukrasa osim onoga što je ionako očigledno, pa ni šminkati se, jer njena svadba ne pravi razliku od bilo kojeg drugog dana kada je pitanju mogućnost da je vide drugi muškarci (onih koji joj nisu mahremi), a svakako bi bilo potpunije i ljepše da izbjegne da je oni uopće vide, a to je sasvim jednostavno organizovati.
Najbolje je da se vjenčanje obavi petkom ili za Bajram, a da se bračni (intimni ) život započne u mjesecu ševvalu, što je suprotno novotarskom vjerovanju na našim prostorima da je mekruh sklapanje braka između dva Bajrama, jer Poslanik, s.a.v.s ., oženio je svoju najdražu zenu Aišu, r.a., u mjesecu ševvalu i započeo s njom intimni odnos u tom mjesecu.
Nakon što se završi svadbena gozba, bez odugovlačenja u bespotrebnim razgovorima, dužnost je napustiti mjesto svadbenog veselja i ostaviti mladence same. Neki ashabi su nakon Poslanikove, s.a.v.s., svadbe sa Zejnebom, r.a., ostali malo duže, a Poslanik, s.a.v.s., nije im ništa rekao jer mu je bilo neugodno, pa je nakon toga objavljen ajet u kojem se upozorava: “...i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni s drugima u razgovor...”.
Naša je dužnost uputiti dovu za mladence, a Poslanik, s.a.v.s., dovio je sljedeće: “Neka ti Allah podari bereket i neka je na tebe Njegov bereket i neka vas sastavi u svakom dobru.” Lijepo je da mladenci prije svega zajednički klanjaju dva rekata dobrovoljnog namaza i upute dovu Allahu, s.v.t., da im podari bereket i svaki hajr u zajedničkom životu, a da ih zaštiti od svakog zla. Lijepo je i da mladoženja stavi desnu ruku svojoj supruzi na čelo i da kaže: “Da Allah, dž.š., podari bereket svakom od nas u njegovom supružniku.”
Prije intimnog odnosa, kako prve bračne noći, tako i u svakom narednom danu, uvijek je obavezno zatražiti zaštitu od šejtana riječima: 'Bismillahi, Allahumme dženibneš-šejtane ve dženibiš-šejtane ma razektena' - “S imenom Allaha. Allahu, zaštiti nas od šejtana i zaštiti od šejtana ono što si dao da se zametne.”
Bračni život vjernika i vjernice mora da se odvija u skladu sa Kur’anom i sunnetom, uz međusobno poštovanje prava i izvršavanje dužnosti i obaveza, razumijevanje, potpomaganje u dobru i odvraćanje od zla.
________________________________________
SVADBA I NJENI OBIČAJI
Nakon vjenčanja kod mnogih muslimana se uobičajilo međusobno razmjenjivanje burmi – prstenja, između mladenaca. Ovo nije od Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upute i nije poznato da su to muslimani prakticirali u svojoj dugoj tradiciji. Zbog toga je bolje da se pomenuti običaj ostavi i ne praktikuje, kako ne bi zapali u oponašanje nevjernika, a to nam je zabranjeno. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, je mišljenja da je to u najblažem obliku pokuđeno (mekruh), a ukoliko je burma stavljena s ubjeđenjem da je ona razlog ljubavi između supružnika i da njeno skidanje i nenošenje ostavlja traga na bračnu vezu, u tom slučaju je haram...
Želja nam je da, uz Allahovu pomoć, pojasnimo na koji način da se osnuje bračna zajednica, a da sâm njen početak ne bude popraćen nepokornošću našem Stvoritelju. Koji su to običaji koji se praktikuju tokom ženidbe? Na koji način se radovati, sa čime to veselje upotpuniti, a da se tom prilikom ne bude nepokorno Onome koji nam je omogućio pomenutu blagodat.
Prosidba i vjenčanje
Mladić će izabirati svoju buduću životnu saputnicu shodno Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječima: "Žena se ženi zbog četri stvari; njenog bogatstva, njenog roda, njene ljepote i njene vjere, pa se prihvati one koja ima vjeru…" (Buhari, 5090; Muslim, 1466.) Obično ide mladoženja u prosidbu sa nekim od svoje bližnje rodbine ili poznanika kao što je otac, amidža ili brat radi upoznavanja sa rodbinom nevjeste i nje same. S tim da to može uraditi majka ili sestra i osobe slične njima, kako bi se mogle što bolje upoznati sa budućom nevjestom, jer one mogu da vide kod djevojke ono što drugi ne mogu. Prilikom prosidbe mora se paziti na "osamljivanje" između budućih supružnika, jer to nije dozvoljeno sve dok ona ne postane njegova supruga.
Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem: "Neka se čovjek nipošto ne osamljuje sa ženom (koja mu nije bliži rod), ako s njom nije njen mahrem." (Buhari, 3006; Muslim, 1341.) Nakon prosidbe pristupa se šerijatskom vjenčanju, mada se ono može odgoditi i za sam dan svadbe. Pohvalno je da vjenčanju prethodi donošenje zahvale Allahu, salavat i selam na Njegova poslanika, i prouči se prvi ajet iz sure En-Nisa, 102. ajet iz sure Ali-Imran i 70 i 71. ajet iz sure El-Ahzab.
Od šartova za valjanost i ispravnost vjenčanja su slijedeći:
● Poznavanje mladenaca i njihovo imenovanje kod onoga ko vrši sam čin vjenčanja
● Međusobno zadovoljstvo mladenca po pitanju stupanja u brak. Naročito mlade: "Ne vjenčaje se raspuštenica dok se ne upita za saglasnost, niti djevojka dok ne dadne dozvolu." (Buhari, 5136; Muslim, 3538.)
● Prisustvo staratelja sa djevojčine strane, jer je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Nema braka osim sa starateljem." (Bejheki, hadis sahih Sahihu Džami`a, Albani, 7557.)
● Prisustvo dva pravedna svjedoka. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Nema braka osim sa starateljem i dva pravedna svjedoka." (Bejheki, hadis sahih Sahihu Džami'a, Albani, 7557.) Rekao je imam Tirmizi, Allah mu se smilovao: "Po ovome su radili učeni Poslanikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugovi kao i oni koji su došli poslije njih od tabina i drugih, i rekli su: "Nema braka osim sa svjedocima", i nisu se po tom pitanju razišli kod nas oni koji su nam prethodili osim grupa učenjaka koji su došli poslije." (Tuhvetu Ahvezij bi šerhi Džami`a Tirmizi 4. dio 198. str.) Isto tako prilikom sklapanja braka se određuje mehr (vjenčani dar) oko kojeg su se mladenci prethodno dogovorili i kojeg je mladoženja dužan dati svojoj supruzi.
Nakon vjenčanja kod mnogih muslimana se uobičajilo međusobno razmjenjivanje burmi – prstenja, između mladenaca. Ovo nije od Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, upute i nije poznato da su to muslimani prakticirali u svojoj dugoj tradiciji. Zbog toga je bolje da se pomenuti običaj ostavi i ne prakticira, kako ne bi zapali u oponašanje nevjernika, a to nam je zabranjeno. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, je mišljenja da je to u najblažem obliku pokuđeno (mekruh), a ukoliko je burma stavljena s ubjeđenjem da je ona razlog ljubavi između supružnika i da njeno skidanje i nenošenje ostavlja traga na bračnu vezu, u tom slučaju je haram. (Fetava Džami`a Lil-Mer`etil Muslime, Fetava Ulema`i Beledil- Haram, Islamweb.net: Fetva br. 5080.)
Sunet je da se nakon vjenčanja obznani brak. Rekao je Poslanik, sallalllahu 'alejhi ve sellem: "Obznanite brak!" (Tirmizi, Ibn Madže, hadis hasen, Albani Adabu Zefaf)
Poziv na svadbu
Nakon vjenčanja slijede pripreme za svadbu. Svako prema njegovim mogućnostima, pazeći da ne dođe do rasipništva i prekomjernog trošenja što nam je zabranio Uzvišeni, kako stoji u prevedenom značenju ajeta: "Ali ne rasipaj mnogo. Jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan." (Prijevod značenja El-Isra', 26-27.) Mladoženja je taj koji snosi troškove svadbe. Poziv na svadbu se vrši svim mogućim dozvoljenim komunikativnim sredstvima. Ukoliko bi se tom prilikom koristile pozivnice nema nikakve zapreke jer je to jedan od načina pozivanja na svadbu.
Priprema nevjeste
Nema sumnje da je svadba i početak bračnog života jedan od važnijih događaja u životu nježnijeg spola. I svaka djevojka će se potruditi da izgleda što je moguće ljepše i prikladnije na njenoj svadbi. S tim da će paziti da prilikom uljepšavanja i ukrašavanja ne zapadne u stvari koje vjerom nisu dozvoljene. Odabir odjeće treba da bude u skladu sa islamskim načelima tj. da ne bude prozirno ili kratko, te da ne otkriva stidna mjesta kod žêna i da rukavi u haljine, u najmanju ruku, dosežu do nadlaktica. To zato jer je ispravnije mišljenje da je ženi dozvoljeno da ispred druge žene otkrije ono što je uobičajeno da kod nje vidi njena bližnja muška rodbina. Nema strogo određene boje za nevjestinu haljinu. Sve su dozvoljene, pa čak ako obuče i bijelu haljinu, sa prethodno pomenutim adabima, jer sa tim se neće poistovjetiti sa nevjernicama. To je prošireno među muslimanima i skoro svaka muslimanka prilikom udaje oblači takvu haljinu (Medžmu`atul Es`ileti Tuhimu El-mer`ete Ibn Usejmin).
Dozvoljeno joj je da se našminka i da stavi nakit kakav želi. Međutim, neće se mirisati kako ne bi, slučajno, drugi muškarci osjetili njen miris. Ovdje treba napomenuti da se prethodno rečeno odnosi na naše sestre koje su pokrivene i koje su prihvatile islamski način odijevanja. Ona sestra koja nosi nikab (zar) nakon svog potpunog dotjerivanja obući će na sebe džilbab i nikab. Ona sestra koja ne nosi nikab nego samo mahramu treba da izabere između dvije stvari:
● Da se ne šminka ili da nakon što se našminka preko njenog lica stavi određeni prekrivač, poput vela, te na taj način prekrije njenu ljepotu i ukrase pokoravajući se sa time Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje." (Prijevod značenja An-Nur, 31.)
Dan svadbe
U dogovoreni dan dolaze svatovi po mladu. Tom prilikom ulaze u kuću i bivaju ugošćeni i počašćeni od strane mladine porodice. Dok su svatovi u kući obično netko od mladine bližnje ili daljne rodbine okiti auta sa cvijećem ili drugim darovima poput peškira, košulja ili platna. Kad je sa tim završeno, a prethodno već obavljeno vjenčanje, mlada obučena i spremna za polazak u njen novi dom izlazi zajedno sa mladoženjom i nekim od mladoženjine bliže ženske rodbine (npr. sestra ili tetka) ili to budu dvije ženske osobe, jedna sa mladoženjine strane, a druga sa mladine. Na putu od kuće do auta obično se mlada posipa sa cvijećem, bonbonima i sitnim novcem koji sakupljaju malena djeca. Ovo je dozvoljeno osim ukoliko ne bi ušlo u rasipništvo. (Islamweb fetva broj: 68293.) Nakon toga se zapućuju u njihov novi zajednički dom.
Dolazak svatova u mladoženjinu kuću
Nakon dolaska svatova u mladoženjinu kuću (ili mjesto svadbe), nema nikakvog posebnog dočeka mlade. Prilikom ulaska u njen novi dom lijepo je da tom prilikom poljubi njenu svekrvu, zaove, a potom i ostale zvanice. Ljubljenjem svoje nove porodice ukazuje im poštovanje i da ih prihvata kao svoju novu porodicu. Potom mlada sjeda na mjesto prethodno za nju pripremljeno. To može da bude stolica ili neko uzvišenije mjesto. Ovaj način sjedenja nije od pokuđene vrste sjedenja i ne smatra se oholim jer je cilj od toga da sve prisutne zvanice vide mladu. (Fetva Šejh Munnedžid br. 46979.)
Svadbeno veselje
Potom počinje svadbeno veselje koje ne treba da proprati grijeh i zabranjene stvari kao što su: miješanje muškaraca i žena, muzika, alkoholna pića i sve ostalo što je suprotno islamskim normama. Svi načini halal-razonode mogu se ovom prilikom uprazniti. Nema nikave zapreke da se upražnjavaju specifične muške igre da bi se zabavili prisutni gosti. Lijepo je da neko održi prigodnu riječ, da se izvode ilahije, međusobna takmičenja i sl. Neke od tih igara su donedavno bile upražnjavane na bosanskim svadbama, u to doba zvanim "pirovima" ili "pilavima". Tada su održavane utrke konja, pješaka, gađanja itd. (Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini/Antun Hangi, Vjerski običaji muslimana/Enver Mulahalilović)
Ženama je dozvoljeno da prilikom svadbe koriste def. Imam Buharija, Allah mu se smilovao, je naslovio jedno od poglavlja u svome Sahihu: Poglavlje "Udaranje defa prilikom svadbene gozbe". Tu je zabilježio hadis kojeg prenosi Erubejjia kći Muaviza sina Afra da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao i ušao kod nje kada je dovedena svome suprugu i sjeo je na njenu postelju, a dvije njihove ropkinje su udarale def i spominjale plemenite osobine onih koji su ubijeni od njenih predaka na dan Bedra. (Buhari, 5147.) I rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Razlika između halala i harama je glas i def u braku (na svadbi)." (Tirmizi,Nesa'i, hadis hasen, Irvaul Galil, 1994.)
Rekao je šejh Salih Fevzan: „Nema smetnje da se tom prilikom recituje poezija, uče ilahije ili pjesme koje ne pobuđuju strasti ili sadrže u sebi neprikladne riječi.“ (Salih Fevzan, Fetava Elmer'eti El-Muslimeh, Adabu zefaf) Dozvoljeno je da se za tu priliku unajmi žena koja će pjevati i recitovati te pjesme. (šejh Munedžid fetva br. 52804.) Sve ovo je uslovljeno sa time da žene budu udaljene od muškaraca i da oni tom prilikom ne čuju njihove glasove.
Svadbena gozba
Svadbena gozba je hrana koja je spremljena i priprimljena posebno za svadbu. Ona je sunnet. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi nakon ženidbe s nekom od majki pravovjernih, radijallahu 'anhune, pozvao ashabe i napravio gozbu. Tako je prilikom ženidbe sa Zejneb, radijallahu 'anha, pripremio ovcu. (Buharija 5168.) A na svadbi Safije, radijallahu 'anha, gozba je bila od datula i kaše. (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Made, sahih, Albani.) Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je Abdurahmanu b. Avfu nakon što ga je obavijestio da se oženio rekao: "Napravi gozbu pa makar sa jednom ovcom." (Sunen Ebu Davud, sahih Albani, 2109.)
To je najmanje sa čim se može napraviti gozba. Iako nam praksa Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ukazuje da to može da bude i sa nečim manjim od toga. Mustehab je da gozba bude na osnovu mogućnosti mladoženje. (Nejlul evtar, 6. dio, 195. str.) Kao što prilikom pravljenja gozbe treba paziti da se ne rasipa sa hranom i pićem, u tolikoj mjeri da se nakon završetka gozbe ta hrana baca u korpe za otpatke. Bojati se za one koji tako rade da im Allah ne oduzme tu blagodat jer je Uzvišeni rekao: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (Prijevod značenja El-A'raf 31.)
Tko se poziva na svadbenu gozbu
Pozivaju se svi društveni slojevi ne izabirajući zvanice po njihovom ugledu, položaju ili društvenom utjecaju. Poziv na svadbu može biti pojedinačan, ličan ili uopšten, i otvorene prirode. I onaj, kome se uputi poziv lične prirode, dužan je odazvati se ukoliko svadba ne sadrži u sebi zabranjene stvari na što ukazuju Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi: "Pet je prava muslimana kod muslimana… odazivanje na poziv…" (Buhari 1240.), a u predaji kod Muslima: “… i kada te pozove onda mu se odazovi!" (Muslim, 2161-5.) A ukoliko je poziv opšte prirode, nije se dužan odazvati.
S tim da će domaćin, prilikom odabira i pozivanja zvanica, voditi brigu o Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječima: "Najgora hrana je hrana svadbene gozbe. Na nju se pozivaju bogati, a ostavljaju siromašni. A onaj koji se ne odazove "pozivu" nepokoran je Allahu i Njegovom poslaniku." (Buhari, 5177; Muslim, 1432-107.) Osim ukoliko ne bude imao jedno od slijedećih opravdanja za neodazivanje pozivu:
● Da sumnja u hranu
● Da bude samo za bogate
● Da na istoj gozbi bude neko čije će ga prisustvo uznemiriti ili mu nepriliči njegovo sjedenje
● Da ga poziva bojeći se njegovog zla, iz pohlepe za njegovim ugledom ili da ga potpomogne na neistini
● Da na gozbi bude alkohol, zabava, prostirka od svile ili slika u kući
● Da ima opravdan razlog za nedolazak. (Subuls-selam/San`ani)
Izvor: http://el-asr.com/tekstovi/svadba-i-njeni-obicaji/
Blogger Comment
Facebook Comment