1. Šta je islam?
Islam je naziv za religiju, ili ispravnije rečeno ‘način života’, što je Bog (Allah) u objavi obznanio i po kojoj su živjeli svi poslanici i vjerovjesnici koje je On slao čovječanstvu. Čak se i ime (islam) izdvaja, jedinstveno između ostalih religija, što znači da se ne odnosi na bilo koju određenu osobu, kao što je kršćanstvo, budizam ili zoroastrianistvo; jednog plemena kao što su Judaizam, ili narod kao što su Hindusi. Arapski korijen riječi iz kojeg je izvedena riječ islam podrazumijeva mir, sigurnost, pozdrav, zaštitu, blagoslov, predaju, prihvat, otkup i spasenje. Islam konkretno znači da si u stanju prihvatanja Allaha, obožavanja samo Njega, te prihvatanja i slijeđenja Njegovog Zakona. Dakle, musliman ili muslimanka je osoba (muško ili žensko) u tom stanju pokoravanja. A pripadnici islama (muslimani, vjernici) slabe činjenjem grijeha,neznanjem, te pogrešnim radom, a anulira se pridruživanjem Allahu druga ili nevjerovanjem u Njega.
2. Ko su Muslimani?
Arapska riječ "musliman” doslovno znači "neko ko je u stanju islama (podvrgavanja volji i zakonu Allaha). Poruka islama je namijenjena cijelom svijetu, i bilo ko ko prihvati ovu poruku postaje musliman. Neki ljudi pogrešno vjeruju da je islam samo vjera za Arape. U stvarnosti preko 80% muslimanske populacije u svijetu čine nearapi! Iako su većina Arapa muslimani, ipak tu su i arapi - hrišćani, židovi i ateisti. Ako se samo pogleda po muslimanskom svijetu danas, od Nigerije do Bosne i od Maroka do Indonezije – to je jednostavno dovoljno da se vidi da muslimani dolaze iz svih različitih rasa, etničkih skupina, kultura i narodnosti. Islam je oduvijek bila univerzalna poruka za sve ljude. To može se vidjeti u činjenici da su neki od ranih drugova (ashaba) poslanika Muhammeda (s.a.v.s.) bili ne samo Arapi, već i Perzijanci, Afrikanaci i vizantski Rimljani. Biti musliman podrazumijeva potpuno prihvatanje i aktivnu poslušnost na objavi učenja i zakona Uzvišenog Allaha. Musliman je osoba koja slobodno prihvaća i zasniva svoja ubjeđenja, vrijednosti i vjeru u volju Boga Svemogućeg. U prošlosti, iako se danas to ne vidi toliko, riječ "muhamedanci” često se koristi kao ime za muslimane. Ovo ime neispravno, i predstavlja rezultat ili svjesnog iskrivljavanja ili velikog neznanja. Jedan od razloga za predrasudu je da su evropljani stoljećima učili da muslimani obožavaju Poslanika Muhammeda na način na koji kršćani obožavaju Isusa (Isaa a.s.). To je potpuno netačno, jer nijedan musliman ne smatra da se mimo Allah Uzvišenog obožava bilo ko drugi.
3. Ko je Allah?
Često pri raspravama u vezi islama, najviše korištena arapska riječ jeste Allah.
Riječ "Allah” je jednostavno arapska riječ za svemogućeg Boga, to je ista riječi koju koriste arapski kršćani i židovi. Naime, riječ Allah je bila u upotrebi čak i prije riječi Bog (eng: God). Ako kad uzmete jedan arapski prevod Biblije, vidjet ćete da je riječ ’Allah’ korištena na mjestioma gdje se koristi riječ "Bog” na engleskom ili našem jeziku.
Na primjer, arapski kršćani kažu da je Isus, po svom vjerovanju, ‘sin Allahov’. Osim toga, arapska riječ za svemogućeg Boga, "Allah”, je vrlo slična riječi koja označava Boga i u drugim semitskim jezicima. Na primjer, hebrejska riječ za "Bog” je "Elah”. Iz raznih razloga, neki nemuslimani pogrešno vjeruju da se muslimani se klanjaju nekom drugom Bogu, a ne Mojsijevom (Musaovom), Abrahamovom (Ibrahimovom) i Isusovom (Isaovom) Bogu. To, naravno, nije slučaj, jer čisti islamski monoteizam poziva sve ljude da obožavaju Boga kojeg su obožavali Noa, Abraham, Mojsije, Isus i svi drugi poslanici, mir neka je s njima.
4. Ko je Muhammed?
Posljednji i konačni poslanik kojega je Bog poslao čovječanstvu je poslanik Muhammad, neka je Allahov mir i blagoslov na njega. U dobi od četrdeset godina, on je primio objavu od Allaha. On je zatim proveo preostali dio svoga života u objašnjavanju, i podučavanju ljudi islamu, vjeri koju mu je Allah objavio. Poslanik Muhammad, neka je mir i blagoslov Allahov na njega, je najveći od svih poslanika iz mnogo razloga, ali prije svega zato što je on izabran od Allaha da bude posljednji poslanik, čija je misija da bude vodič čovječanstvu do zadnjeg dana - jer on je poslat kao milost čovječanstvu (svim svjetovima). Njegova misija rezultirala je time da je najveći broj ljudi prihvatio čistu vjeru u Jednog Jedinog Boga od bilo kojeg drugog poslanika. Od početka vremena, Allah je slao poslanike na zemlju, za određene narode. Međutim, poslanik Muhammed (s.a.w.s.) poslan je kao posljednji Poslanik čitavom čovječanstvu – svim ljudima.
Iako su druge vjerske zajdnice tvrdile da vjeruju u jednog Boga, s vremenom, neke iskrivljene ideje koje su nalazile su mjesto u njihovim vjerovanjima i praksi odvodile su ih od čistog i iskrenog monoteizma svih poslanika. Neki su njihovi proroci i "sveci” predstavljeni su kao posrednici sa Svemogućim Bogom. Neki su čak vjerovali da su njihovi proroci manifestacija samog Boga ili "Božije utjelovljenje” ili "Sin božiji”.. Sve ovo dovelo je do zablude u obožavanju stvorenja umjesto Stvoritelja., i doprinjeli su idolopokloničkoj praksi vjerujući da se svemogućem Bogu približava preko posrednika.
Kako bi se sačuvali (muslimani i buduće generacije) od ovakvih obmana (laži), Poslanik Muhammad, s.a.w.s., uvijek je naglašavao za sebe da je on samo ljudsko biće, sa misijom prenošenja Allahove poruke. On je učio Muslimane da je on samo "Allahov rob i Allahov poslanik”. Kroz svoj život i učenje poslanika Muhammeda, Allah ga je učinio savršenim primjerom muslimanima i ostalim ljudima, bio je primjeran; poslanik, državnik, vojskovođa, vladar, učitelj, susjed, muž, otac i prijatelj. Za razliku od ostalih poslanika i vjerovjesnika Muhammed, s.a.w.s., živio je u punom svijetlu povijesti i sve njegove riječi i djela su studiozno evidentirana i prikupljana.
Od vremena kada je objavljen islam, njegova jednistvena poruka je neizmjenjena i ostaje važeća do kraja. Allah će čuvati ovu vjeru od iskrivljenja i zaborava (što nije bio slučaj sa ranijim objavama). To je neophodno, jer je On obećao da je Muhammed posljednji Poslanik poslije kojeg više nema poslanika i poslije Kur’ana nema više objava. Svi Allahovi poslanici propovijedali su poruku islama, tj potčinjenost Božijem zakonu i Njegovom obožavanju, i Muhammed s.a.w.s je posljednji od tih poslanika koji je donio konačnu i potpunu poruku koja nikada nije promijenjena do posljednjeg dana.
5. Čemu podučava Islam?
Od samog objavljivanja, vjera islam poziva u čisti monoteizam (vjerovanje u samo Jednog Boga). To znači da vjerujemo da postoji samo jedan Stvoritelj, Održavatelj svega u svemiru i da ništa i niko drugi nije dostojan obožavanja osim Njega. Zaista, vjerovanje u Božju jednoću znači mnogo više nego jednostavno vjerovati da postoji jedan Bog. Postoje brojne religije koje tvrde da vjeruju u jednog Boga i da vjeruju da je samo jedan Stvoritelj, ali istinski monoteizam je vjerovati da je samo jedno istinsko božanstvo koje se obožava na način koji je u skaldu sa objavom koju je On poslao preko svoga poslanika. Islam također zabranjuje korištenje posrednika između čovjeka i njegovog Stvoritelja i zahtijeva izravan pristup u obraćanju Bogu.
Potpuno je pogrešno tvrditi da Bog ne može (ili neće) direktno (bez posrednika) oprostiti grijehe stvorenju. Često prepotenciranje tereta i kazne zbog grijeha kao i tvrdnje da Bog ne oprašta grijehe direktno (bez posrednika) ljude dovodi do očajanja i gubljenja nade u Božiju milost. Nakon što su postali (pogrešno) uvjereni da oni ne mogu izravno pristupiti Bogu, oni su se obratiti za pomoć lažnim (izmišljenim) božanstvima, kao što su razni heroji, politički lideri, (samozvani)spasioci, sveci i anđeli. Često ćemo naći da ljudi koji se klanjaju ili mole lažnim božanstvima ne smatraju ih bogom. Oni tvrde da vjeruju u samo jednog Boga ali se drugim (kipovima, idolima, svecima…) mole da ih približe Njemu. U Islamu, postoji jasna razlika između Stvoritelja i Njegovih stvorenja. Nema dvosmislenosti ili misterija po pitanju božanstva: sve što je stvoreno ne zaslužuje da se obožava, samo je Allah – Stvoritelj dostojan obožavanja. Određene religije vjeruju da je Bog postao dio Njegovog stvaranja i ovo je vodilo ljude da vejruju da se mogu klanjati nečemu što je stvoreno da bi došli do njihovog Stvoritelja.
Muslimani vjeruju da je Bog Uzvišen, On je Jedan i izvan spekulativnog razumijevanja, On definitivno nema partnera, suradnika, vršnjaka, suparnik ili potomstvo. Prema muslimanskom vjerovanju, Allah nije rodio i rođen nije, ” – ni doslovno, alegorijski, metaforično, fizički ili metafizički. On je potpuno Jedini i Vječni. On kontroliše sve i Savršen je. Zato su i neka od Njegovih imena: Svemoćni i Milostivi. Allah je svemir stvorio za čovjeka i želi najbolje za sva ljduska bića. Muslimani na sve što je u svemiru gledaju kao znak koji upućuje na Tvorca, na Svemoćnog Boga. Također, vjerovanje u Božju jednoću nije samo apstraktan koncept. To je dinamično uvjerenje koje utiče na pogled na čovječanstvo, društvo, i sve ostale praktične aspekte života.
6. Šta je Kur’an?
Kur’an je konačna objava, Allahova uputa za sve ljude, prenesena od anđela (meleka) Gabrijela (Džibrila) Poslaniku Muhammedu (s.a.w.s.) da je dostavi i prenese ljudima. Kur’an (ponekad netačno – od strane neupućenih – pisan kao Koran), je zatim prenošen poslanikovim drugovima (ashabima) koji su ga doslovno pamtili i kasnije sastavili u pismenom obliku. Časni Kur’an je neprestano u usmenoj i pismenoj formi prenošen od ashaba pa sve do danas. Kratko rečeno, Kur’an je Allahova Knjiga ljudima, uputa sa smjernicama za njihov spas na ovom i budućem svijetu.
I dan danas se Kur’an pamti i uči od strane miliona ljudi iz raznih dijelova svijeta. Jezik Kur’ana je arapski i za razliku od drugih religija i njihovih knjiga Kur’an se i dalje čita na izvornom jeziku (jeziku na kojem je i objavljen). Kur’an je i danas sam po sebi čudo arapskog jezika i poznato je da je neusporediv u svom stilu, obliku i duhovnom uticaju, te kao i jedinstvano znanje koje on sadrži.
Kur’an je poslaniku objavljivan u periodu od 23 godine. Za razliku od ostalih vjerskih knjiga Kur’an je bio i ostao kao neizmjenjen Allahov govor (za razliku od drugi vjerskih knjiga koje su pretrpjele razne promjene – dopisivanja i izmjene) . Kur’an je recitovan od strane muslimana i nemuslimana još za života poslanika Muhammeda, s.a.w.s. ali i nakon njega. Kompletan Kur’an je sastavljen još za života Poslanika ali i pamćen od strane brojnih ashaba (drugova poslanika) riječ-po riječ kako je i objavljivan. Kuran je uvijek u rukama vijernika i sa činjenicom da je Božija riječ pamćen je od strane velikog broja muslimana te je savršeno očuvan (potpuno je očuvan od izmjena; dodavanja i brisanja). Nikada nije bilo koji dio promijenjen . Učenje Kur’ana obuhvaćaju univerzalnu poruku upućenu čitavom čovječanstvu, a ne samo određenoj grupaciji, plemenu ili narodu. Poruka koju on donosi nije ništa novo i nepoznato, to je ista poruka svih polsnika: ‘dođite Allahu jedinom Bogu i obožavajte samo Njega, i slijedite Allahove poslanike za uspjeh na ovom i budućem svijetu ‘.
Kur’an sadrži kazivanja o prethodnim poslanicima kao što su: Noa (Nuh), Abraham (Ibrahim), Mojsije (Musa), mir neka je na njih, kao i naredbe i zabrane od Uzvišenog Boga.
U našem modernom dobu, u kojem su mnogi ljudi uhvaćeni u sumnje, duhovna očajavanja te društvena i politička otuđenja, kur’ansko učenje nudi rješenje za naše životne praznine i nemire.
Islam je naziv za religiju, ili ispravnije rečeno ‘način života’, što je Bog (Allah) u objavi obznanio i po kojoj su živjeli svi poslanici i vjerovjesnici koje je On slao čovječanstvu. Čak se i ime (islam) izdvaja, jedinstveno između ostalih religija, što znači da se ne odnosi na bilo koju određenu osobu, kao što je kršćanstvo, budizam ili zoroastrianistvo; jednog plemena kao što su Judaizam, ili narod kao što su Hindusi. Arapski korijen riječi iz kojeg je izvedena riječ islam podrazumijeva mir, sigurnost, pozdrav, zaštitu, blagoslov, predaju, prihvat, otkup i spasenje. Islam konkretno znači da si u stanju prihvatanja Allaha, obožavanja samo Njega, te prihvatanja i slijeđenja Njegovog Zakona. Dakle, musliman ili muslimanka je osoba (muško ili žensko) u tom stanju pokoravanja. A pripadnici islama (muslimani, vjernici) slabe činjenjem grijeha,neznanjem, te pogrešnim radom, a anulira se pridruživanjem Allahu druga ili nevjerovanjem u Njega.
2. Ko su Muslimani?
Arapska riječ "musliman” doslovno znači "neko ko je u stanju islama (podvrgavanja volji i zakonu Allaha). Poruka islama je namijenjena cijelom svijetu, i bilo ko ko prihvati ovu poruku postaje musliman. Neki ljudi pogrešno vjeruju da je islam samo vjera za Arape. U stvarnosti preko 80% muslimanske populacije u svijetu čine nearapi! Iako su većina Arapa muslimani, ipak tu su i arapi - hrišćani, židovi i ateisti. Ako se samo pogleda po muslimanskom svijetu danas, od Nigerije do Bosne i od Maroka do Indonezije – to je jednostavno dovoljno da se vidi da muslimani dolaze iz svih različitih rasa, etničkih skupina, kultura i narodnosti. Islam je oduvijek bila univerzalna poruka za sve ljude. To može se vidjeti u činjenici da su neki od ranih drugova (ashaba) poslanika Muhammeda (s.a.v.s.) bili ne samo Arapi, već i Perzijanci, Afrikanaci i vizantski Rimljani. Biti musliman podrazumijeva potpuno prihvatanje i aktivnu poslušnost na objavi učenja i zakona Uzvišenog Allaha. Musliman je osoba koja slobodno prihvaća i zasniva svoja ubjeđenja, vrijednosti i vjeru u volju Boga Svemogućeg. U prošlosti, iako se danas to ne vidi toliko, riječ "muhamedanci” često se koristi kao ime za muslimane. Ovo ime neispravno, i predstavlja rezultat ili svjesnog iskrivljavanja ili velikog neznanja. Jedan od razloga za predrasudu je da su evropljani stoljećima učili da muslimani obožavaju Poslanika Muhammeda na način na koji kršćani obožavaju Isusa (Isaa a.s.). To je potpuno netačno, jer nijedan musliman ne smatra da se mimo Allah Uzvišenog obožava bilo ko drugi.
3. Ko je Allah?
Često pri raspravama u vezi islama, najviše korištena arapska riječ jeste Allah.
Riječ "Allah” je jednostavno arapska riječ za svemogućeg Boga, to je ista riječi koju koriste arapski kršćani i židovi. Naime, riječ Allah je bila u upotrebi čak i prije riječi Bog (eng: God). Ako kad uzmete jedan arapski prevod Biblije, vidjet ćete da je riječ ’Allah’ korištena na mjestioma gdje se koristi riječ "Bog” na engleskom ili našem jeziku.
Na primjer, arapski kršćani kažu da je Isus, po svom vjerovanju, ‘sin Allahov’. Osim toga, arapska riječ za svemogućeg Boga, "Allah”, je vrlo slična riječi koja označava Boga i u drugim semitskim jezicima. Na primjer, hebrejska riječ za "Bog” je "Elah”. Iz raznih razloga, neki nemuslimani pogrešno vjeruju da se muslimani se klanjaju nekom drugom Bogu, a ne Mojsijevom (Musaovom), Abrahamovom (Ibrahimovom) i Isusovom (Isaovom) Bogu. To, naravno, nije slučaj, jer čisti islamski monoteizam poziva sve ljude da obožavaju Boga kojeg su obožavali Noa, Abraham, Mojsije, Isus i svi drugi poslanici, mir neka je s njima.
4. Ko je Muhammed?
Posljednji i konačni poslanik kojega je Bog poslao čovječanstvu je poslanik Muhammad, neka je Allahov mir i blagoslov na njega. U dobi od četrdeset godina, on je primio objavu od Allaha. On je zatim proveo preostali dio svoga života u objašnjavanju, i podučavanju ljudi islamu, vjeri koju mu je Allah objavio. Poslanik Muhammad, neka je mir i blagoslov Allahov na njega, je najveći od svih poslanika iz mnogo razloga, ali prije svega zato što je on izabran od Allaha da bude posljednji poslanik, čija je misija da bude vodič čovječanstvu do zadnjeg dana - jer on je poslat kao milost čovječanstvu (svim svjetovima). Njegova misija rezultirala je time da je najveći broj ljudi prihvatio čistu vjeru u Jednog Jedinog Boga od bilo kojeg drugog poslanika. Od početka vremena, Allah je slao poslanike na zemlju, za određene narode. Međutim, poslanik Muhammed (s.a.w.s.) poslan je kao posljednji Poslanik čitavom čovječanstvu – svim ljudima.
Iako su druge vjerske zajdnice tvrdile da vjeruju u jednog Boga, s vremenom, neke iskrivljene ideje koje su nalazile su mjesto u njihovim vjerovanjima i praksi odvodile su ih od čistog i iskrenog monoteizma svih poslanika. Neki su njihovi proroci i "sveci” predstavljeni su kao posrednici sa Svemogućim Bogom. Neki su čak vjerovali da su njihovi proroci manifestacija samog Boga ili "Božije utjelovljenje” ili "Sin božiji”.. Sve ovo dovelo je do zablude u obožavanju stvorenja umjesto Stvoritelja., i doprinjeli su idolopokloničkoj praksi vjerujući da se svemogućem Bogu približava preko posrednika.
Kako bi se sačuvali (muslimani i buduće generacije) od ovakvih obmana (laži), Poslanik Muhammad, s.a.w.s., uvijek je naglašavao za sebe da je on samo ljudsko biće, sa misijom prenošenja Allahove poruke. On je učio Muslimane da je on samo "Allahov rob i Allahov poslanik”. Kroz svoj život i učenje poslanika Muhammeda, Allah ga je učinio savršenim primjerom muslimanima i ostalim ljudima, bio je primjeran; poslanik, državnik, vojskovođa, vladar, učitelj, susjed, muž, otac i prijatelj. Za razliku od ostalih poslanika i vjerovjesnika Muhammed, s.a.w.s., živio je u punom svijetlu povijesti i sve njegove riječi i djela su studiozno evidentirana i prikupljana.
Od vremena kada je objavljen islam, njegova jednistvena poruka je neizmjenjena i ostaje važeća do kraja. Allah će čuvati ovu vjeru od iskrivljenja i zaborava (što nije bio slučaj sa ranijim objavama). To je neophodno, jer je On obećao da je Muhammed posljednji Poslanik poslije kojeg više nema poslanika i poslije Kur’ana nema više objava. Svi Allahovi poslanici propovijedali su poruku islama, tj potčinjenost Božijem zakonu i Njegovom obožavanju, i Muhammed s.a.w.s je posljednji od tih poslanika koji je donio konačnu i potpunu poruku koja nikada nije promijenjena do posljednjeg dana.
5. Čemu podučava Islam?
Od samog objavljivanja, vjera islam poziva u čisti monoteizam (vjerovanje u samo Jednog Boga). To znači da vjerujemo da postoji samo jedan Stvoritelj, Održavatelj svega u svemiru i da ništa i niko drugi nije dostojan obožavanja osim Njega. Zaista, vjerovanje u Božju jednoću znači mnogo više nego jednostavno vjerovati da postoji jedan Bog. Postoje brojne religije koje tvrde da vjeruju u jednog Boga i da vjeruju da je samo jedan Stvoritelj, ali istinski monoteizam je vjerovati da je samo jedno istinsko božanstvo koje se obožava na način koji je u skaldu sa objavom koju je On poslao preko svoga poslanika. Islam također zabranjuje korištenje posrednika između čovjeka i njegovog Stvoritelja i zahtijeva izravan pristup u obraćanju Bogu.
Potpuno je pogrešno tvrditi da Bog ne može (ili neće) direktno (bez posrednika) oprostiti grijehe stvorenju. Često prepotenciranje tereta i kazne zbog grijeha kao i tvrdnje da Bog ne oprašta grijehe direktno (bez posrednika) ljude dovodi do očajanja i gubljenja nade u Božiju milost. Nakon što su postali (pogrešno) uvjereni da oni ne mogu izravno pristupiti Bogu, oni su se obratiti za pomoć lažnim (izmišljenim) božanstvima, kao što su razni heroji, politički lideri, (samozvani)spasioci, sveci i anđeli. Često ćemo naći da ljudi koji se klanjaju ili mole lažnim božanstvima ne smatraju ih bogom. Oni tvrde da vjeruju u samo jednog Boga ali se drugim (kipovima, idolima, svecima…) mole da ih približe Njemu. U Islamu, postoji jasna razlika između Stvoritelja i Njegovih stvorenja. Nema dvosmislenosti ili misterija po pitanju božanstva: sve što je stvoreno ne zaslužuje da se obožava, samo je Allah – Stvoritelj dostojan obožavanja. Određene religije vjeruju da je Bog postao dio Njegovog stvaranja i ovo je vodilo ljude da vejruju da se mogu klanjati nečemu što je stvoreno da bi došli do njihovog Stvoritelja.
Muslimani vjeruju da je Bog Uzvišen, On je Jedan i izvan spekulativnog razumijevanja, On definitivno nema partnera, suradnika, vršnjaka, suparnik ili potomstvo. Prema muslimanskom vjerovanju, Allah nije rodio i rođen nije, ” – ni doslovno, alegorijski, metaforično, fizički ili metafizički. On je potpuno Jedini i Vječni. On kontroliše sve i Savršen je. Zato su i neka od Njegovih imena: Svemoćni i Milostivi. Allah je svemir stvorio za čovjeka i želi najbolje za sva ljduska bića. Muslimani na sve što je u svemiru gledaju kao znak koji upućuje na Tvorca, na Svemoćnog Boga. Također, vjerovanje u Božju jednoću nije samo apstraktan koncept. To je dinamično uvjerenje koje utiče na pogled na čovječanstvo, društvo, i sve ostale praktične aspekte života.
6. Šta je Kur’an?
Kur’an je konačna objava, Allahova uputa za sve ljude, prenesena od anđela (meleka) Gabrijela (Džibrila) Poslaniku Muhammedu (s.a.w.s.) da je dostavi i prenese ljudima. Kur’an (ponekad netačno – od strane neupućenih – pisan kao Koran), je zatim prenošen poslanikovim drugovima (ashabima) koji su ga doslovno pamtili i kasnije sastavili u pismenom obliku. Časni Kur’an je neprestano u usmenoj i pismenoj formi prenošen od ashaba pa sve do danas. Kratko rečeno, Kur’an je Allahova Knjiga ljudima, uputa sa smjernicama za njihov spas na ovom i budućem svijetu.
I dan danas se Kur’an pamti i uči od strane miliona ljudi iz raznih dijelova svijeta. Jezik Kur’ana je arapski i za razliku od drugih religija i njihovih knjiga Kur’an se i dalje čita na izvornom jeziku (jeziku na kojem je i objavljen). Kur’an je i danas sam po sebi čudo arapskog jezika i poznato je da je neusporediv u svom stilu, obliku i duhovnom uticaju, te kao i jedinstvano znanje koje on sadrži.
Kur’an je poslaniku objavljivan u periodu od 23 godine. Za razliku od ostalih vjerskih knjiga Kur’an je bio i ostao kao neizmjenjen Allahov govor (za razliku od drugi vjerskih knjiga koje su pretrpjele razne promjene – dopisivanja i izmjene) . Kur’an je recitovan od strane muslimana i nemuslimana još za života poslanika Muhammeda, s.a.w.s. ali i nakon njega. Kompletan Kur’an je sastavljen još za života Poslanika ali i pamćen od strane brojnih ashaba (drugova poslanika) riječ-po riječ kako je i objavljivan. Kuran je uvijek u rukama vijernika i sa činjenicom da je Božija riječ pamćen je od strane velikog broja muslimana te je savršeno očuvan (potpuno je očuvan od izmjena; dodavanja i brisanja). Nikada nije bilo koji dio promijenjen . Učenje Kur’ana obuhvaćaju univerzalnu poruku upućenu čitavom čovječanstvu, a ne samo određenoj grupaciji, plemenu ili narodu. Poruka koju on donosi nije ništa novo i nepoznato, to je ista poruka svih polsnika: ‘dođite Allahu jedinom Bogu i obožavajte samo Njega, i slijedite Allahove poslanike za uspjeh na ovom i budućem svijetu ‘.
Kur’an sadrži kazivanja o prethodnim poslanicima kao što su: Noa (Nuh), Abraham (Ibrahim), Mojsije (Musa), mir neka je na njih, kao i naredbe i zabrane od Uzvišenog Boga.
U našem modernom dobu, u kojem su mnogi ljudi uhvaćeni u sumnje, duhovna očajavanja te društvena i politička otuđenja, kur’ansko učenje nudi rješenje za naše životne praznine i nemire.
Blogger Comment
Facebook Comment