Uloga majke za cjelokupno društvo je daleko važnija od svih drugih zanimanja. To zbog toga što od zdravih i jakih porodica nastaje jako i zdravo društvo. Majka igra veoma važnu ulogu u izgradnji takve porodice i u tome je pravo mjerilo njenog uspjeha. Uspješno podizanje djece je pravi i stvarni izazov za svaku ženu.
U islamu žena ima najveći položaj i najviše je poštovana kao majka. O pravima majke, Imam Zejnu-l-Abidin kaže:
“Pravo tvoje majke jest da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikog, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim dijelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni, i to sve da bi te imala.”
Vrijednost majke je veća u odnosu na vrijednost oca. Ovo zaključujemo iz Poslanikovih riječi upućenim Hakimu b. Hizamu, kada je ovaj pitao kome treba najviše dobra činiti. Poslanik mu je rekao majci, a kada je ovaj upitao o sljedećoj osobi, Poslanik, s.a.v.s., mu je ponovio “Majci.” Tako je bilo kada je ovaj upitao i treći put. Tek kada je Hakim upitao četvrti put Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao da poslije majke dobro treba činiti i ocu. Jedna žena se žalila Poslaniku, s.a.v.s., što njima nije bilo dozvoljeno da učestvuju u džihadu (borbi) na Allahovom putu, misleći da su spriječene da zarade nagradu šehida i boraca na Allahovom putu. Poslanik s.a.v.s., joj je objasnio da je žena borac na Allahovom putu (mudžahid) od trenutka kada zatrudni pa sve dok se ne porodi, i od trenutka kada počne da doji pa sve do trenutka kada prestane. Ako bi se desilo da umre za vrijeme trudnoće ili dok doji dijete, umrla bi smrću šehida.
Odgojiti čestito dijete smatra se za jedno od najboljih dobrih dijela. Za njega je majci propisana velika nagrada, u Ovom i Onom životu.
Prilikom traženja žene za sklapanje braka posebno se naglašava da se traži ona sa visokim moralom. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Gledajte da se ženite iz dobre familije, jer geni imaju utjecaja na potomstvo.” On je također podsticao muslimane da uzimaju čestite žene da bi imali čestitu djecu, dok je bio protiv izabiranja žene samo zbog njene ljepote ili bogatstva.
Majčinu ljubav ništa i niko ne može zamijeniti.
Dobra majka uvijek stavlja djetetove potrebe na prvo mjesto. Ovo se mora imati na umu, naročito u ova moderna vremena u kojima neke žene pridaju veću vrijednost zaposlenju i karijeri nego ulozi majke i supruge. Kuća će uvijek biti ženino najvažnije radno mjesto gdje se od nje očekuje da uloži napor i žrtvu. U stvari to nije žrtvovanje nego investiranje koje će joj kasnije donijeti mnoge koristi.
Majka uvijek nastoji zaštiti dijete i pružiti mu sigurnost. Neke majke ponekad pretjeruju u tome. Mudro je dopustiti da se dijete susretne sa problemima, naravno onim koji će odgovarati njegovom uzrastu i okolnostima. Razmaženo dijete neće biti u stanju suočiti se sa stvarnim životnim problemima.
Kada se rodi, dijete nema nikakvo znanje o svijetu. Ono preko majke stiče prva iskustva u njemu. Njegov pogled na svijet, kao i način razmišljanja, težnje i navike će uveliko zavisiti o majci. Dijete će odrasti, i možda će se promijeniti, ali šta nauči u tim prvim godinama pamtit će do kraja života.
Kako je majka najvažnija osoba u životu svake osobe, ona je uveliko oponašana. Njene navike i ponašanje postaju primjer koje dijete slijedi i usvaja. Sve što dijete vidi, od načina oblačenja, kretanja i govora, ostavit će traga na djetetov karakter. Kaže se s pravom da je majka bolja od stotinu učitelja.
Dijete će slijediti majčin primjer mnogo godina, čak i onda kada ne treba biti slijeđen. To je nesvjesna reakcija za čije mijenjanje se mora uložiti veliki napor. Zbog ovoga se svaka majka treba odgovorno prihvatiti uloge uzora njenoj djeci. Mnogima teško pada da uvijek paze na ponašanje pred djecom. Ali to je i za njih dobra vježba pomoću koje će promijeniti neke svoje loše osobine ili će usvojiti lijepe. Islam ne zahtijeva od njih savršenost nego spremnost da se promijene da bi bile dobar primjer djeci.
Svaka majka treba posjedovati sljedeće kvalitete:
- Da bude svjesna svojih odgovornosti.
Biti majka je zanimanje i karijera. One žene koje namjeravaju biti majke trebaju biti spremne uložiti trud i vrijeme, i moraju prići tom poslu planski i osmišljeno. Dužnost im je da se obrazuju za taj zadatak i pronađu za njega odgovarajuću metodu i tehniku.
- Da postavi jasne ciljeve.
Majka mora uvijek znati šta očekuje od djeteta i to mu mora jasno dati do znanja. Nije mu dovoljno samo govoriti da bude dobro i poslušno. Ono mora tačno znati šta se od njega očekuje. Dijete se mora podučiti kako da se ophodi sa drugima, kako da se ponaša u društvu i sl.
- Podsticati djecu prema njihovim mogućnostima
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ljudska bića su kao rudnici zlata i srebra,” čime se hoće reći da svako ljudsko biće dolazi na svijet sa potencijalom koji se treba iskoristiti u korisne svrhe. Djeca imaju sposobnosti pomoću kojih mogu biti uspješni u raznim oblastima. Neka pokazuju umijeća i zanimanje u jednom polju dok druga izabiru druga. Dobra majka ne poredi jedno dijete sa drugim nego nastoji da iz svakog otkrije najbolje u njemu. Ona pomaže djetetu da razvije njegove sposobnosti u svakoj oblasti u kojoj ono pokazuje interes i mogućnost.
- Vjersko obrazovanje
Na ramenima svakog savjesnog roditelja leži jedna od poslaničkih dužnosti. Kako su Poslanici dolazili da nauče ljude Božjoj vjeri i propisima, tako su i roditelji dužni da nauče svoju djecu pravim vjerovanjima i dužnostima prema Stvoritelju. U Kur’anu stoji: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje sačuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Kur'an:.66 : 6)
U današnjem društvu mnogo pažnje se obraća na opšte obrazovanje. Ono je zaista i važno, ali za jednu uravnoteženu, srećnu ličnost, vjersko obrazovanje ne smije biti zanemareno. Danas sa fakulteta izlaze mladići i djevojke visokog obrazovanja, ali niskog karaktera i morala.
Šta se tačno misli pod vjerskim obrazovanjem?
Ono se sastoji iz sljedećih vjerovanja i postupaka:
- Vjerovanja
Čvrsta vjera u Stvoritelja je izvor svakog dobra. Od djeteta koje raste sa vjerom u Boga nastaje savjesna osoba čiji život ima smisao i koja je spremna prihvatiti se njenih životnih odgovornosti. Djeca moraju biti učena o Božjem postojanju i veličini darova kojima nas je okružio. Priroda, nauka i dr. mogu biti korišteni da se pokaže Njegovo znanje, moć i mudrost.
Djeca se ne smiju učiti da Bog samo čeka da neko pogriješi da bi ga kaznio. Neki roditelji djecu plaše Bogom da bi ih odvratili od nevaljalih djela. Mada je neophodno ponekad govoriti i o kazni, mnogo korisnije je koncentrisati se na pozitivnu stranu. Allah, dž.š., je milostiv, voli svoja stvorenja, želi im pomoći i uputiti onome što je bolje za njih. Treba učiti djecu da vole Allaha, dž.š., da se oslanjaju na Njega i da traže ono što trebaju od Njega. Ovakav pozitivan odnos pomoći će djeci da izgrade jednu dugotrajnu i čvrstu vezu sa svojim Gospodarom.
Djeci treba postepeno predstaviti pojmove smrti i života poslije nje. Roditeljima se savjetuje da govore o tome s vremena na vrijeme, i da sačekaju kada djeca malo odrastu, jer to može zbuniti mlađu djecu. Smrt u porodici ili komšiluku može se koristiti da se ukaže na činjenicu da su ljudi smrtni i da će se svako od nas na isti način morati susresti sa smrću jednog dana. Najbolje je biti iskren sa djecom.
Također je neophodno da djeca razumiju ulogu Poslanika, i zavole poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
- Praktikovanje
Druga stvar koju treba učiti djecu je da postupaju prema onome što vjeruju. Od ranog doba dijete treba podsticati da klanja, uči Kur’an, uzima abdest i dr. Treba iskoristiti period u kojem su djeca spremna oponašati roditelje i pokazuju interes za klanjanje namaza. Ako se tada ne naviknu na praktikovanje i posebno ne zavole klanjanje, kasnije će se morat prisiljavati.
Dnevni namaz je najvažnija stvar u islamu i dužnost roditelja je da se pobrinu da dijete klanja pravilno i redovno. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., vezano za ovo kaže: “Naučite djecu da klanjaju kada navrše sedam godina, i udarite ih ako neće da klanjaju kada navrše deset godina.” Tako, ako dijete postane punoljetno i ne želi da klanja dužnost roditelja je da ga prisili na to. Ovdje se ne misli na mučenje djece već na ukazivanje važnosti namaza i štete ako se on ne klanja.
Djecu treba nadgledati kada počnu sama klanjati. Mnoga djeca klanjaju brzo, tako da njihove kretnje više liče vježbama nego namazu. Ako je ikako moguće ona trebaju klanjati zajedno sa roditeljima, da bi ih polahko i pažljivo pratili i oponašali. Ponovljen nekoliko puta takav način klanjanja postat će im navika. Nije dobro tražiti od njih da klanjaju sama u svojim sobama van domašaja roditeljskog pogleda. To ih može navesti da prestanu klanjati i još da o tome lažu. Djeca se nikad ne smiju stavljati u situaciju u kojoj će doći u iskušenje da lažu.
Što se tiče posta, lijepo je navoditi djecu da još u ranim godinama poste makar dio dana. To će usaditi volju djetetu i ono će, shodno uzrastu i tjelesnoj izdržljivosti, nakon toga postiti onoliko koliko može. Kada dijete bude punoljetno biće mnogo spremnije na potpuni post za razliku od druge djece koja u njihovom djetinjstvu nisu imale takve pripreme.
Još jedna od važnih roditeljskih islamskih obaveza je da nauče djecu čitati Kur’an. Pored čitanja, dijete treba podsticati na razumijevanje onoga što pročita. Ovo se može postići čitanjem prijevoda ili još bolje, učenjem arapskog jezika.
Ahlak je veoma važan aspekt odgoja koji ni nikako ne smije biti zanemaren. Lijepo ponašanje je ključ za čestit život. Dijete treba učiti o plemenitim vrlinama, kao što je iskrenost, ljubaznost, pravednost, zadovoljnost i sl. Ono mora biti učeno kako da izbjegne zavist, ogovaranje, pohlepu, pretjerivanje i druge ružne osobine. Takvi momenti, u kojima se može dati uputa ili lekcija iz ahlaka, javljaju se mnogo puta u svakodnevnom životu. Mala opomena ili razgovor često ostavljaju željeni efekt. Mnoga djeca pamte roditeljske savjete i kada odrastu, tako da roditelji nikad ne smiju podcjenjivati efekt njihovih riječi i dijela.
U islamu žena ima najveći položaj i najviše je poštovana kao majka. O pravima majke, Imam Zejnu-l-Abidin kaže:
“Pravo tvoje majke jest da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikog, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim dijelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni, i to sve da bi te imala.”
Vrijednost majke je veća u odnosu na vrijednost oca. Ovo zaključujemo iz Poslanikovih riječi upućenim Hakimu b. Hizamu, kada je ovaj pitao kome treba najviše dobra činiti. Poslanik mu je rekao majci, a kada je ovaj upitao o sljedećoj osobi, Poslanik, s.a.v.s., mu je ponovio “Majci.” Tako je bilo kada je ovaj upitao i treći put. Tek kada je Hakim upitao četvrti put Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao da poslije majke dobro treba činiti i ocu. Jedna žena se žalila Poslaniku, s.a.v.s., što njima nije bilo dozvoljeno da učestvuju u džihadu (borbi) na Allahovom putu, misleći da su spriječene da zarade nagradu šehida i boraca na Allahovom putu. Poslanik s.a.v.s., joj je objasnio da je žena borac na Allahovom putu (mudžahid) od trenutka kada zatrudni pa sve dok se ne porodi, i od trenutka kada počne da doji pa sve do trenutka kada prestane. Ako bi se desilo da umre za vrijeme trudnoće ili dok doji dijete, umrla bi smrću šehida.
Odgojiti čestito dijete smatra se za jedno od najboljih dobrih dijela. Za njega je majci propisana velika nagrada, u Ovom i Onom životu.
Prilikom traženja žene za sklapanje braka posebno se naglašava da se traži ona sa visokim moralom. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Gledajte da se ženite iz dobre familije, jer geni imaju utjecaja na potomstvo.” On je također podsticao muslimane da uzimaju čestite žene da bi imali čestitu djecu, dok je bio protiv izabiranja žene samo zbog njene ljepote ili bogatstva.
Majčinu ljubav ništa i niko ne može zamijeniti.
Dobra majka uvijek stavlja djetetove potrebe na prvo mjesto. Ovo se mora imati na umu, naročito u ova moderna vremena u kojima neke žene pridaju veću vrijednost zaposlenju i karijeri nego ulozi majke i supruge. Kuća će uvijek biti ženino najvažnije radno mjesto gdje se od nje očekuje da uloži napor i žrtvu. U stvari to nije žrtvovanje nego investiranje koje će joj kasnije donijeti mnoge koristi.
Majka uvijek nastoji zaštiti dijete i pružiti mu sigurnost. Neke majke ponekad pretjeruju u tome. Mudro je dopustiti da se dijete susretne sa problemima, naravno onim koji će odgovarati njegovom uzrastu i okolnostima. Razmaženo dijete neće biti u stanju suočiti se sa stvarnim životnim problemima.
Kada se rodi, dijete nema nikakvo znanje o svijetu. Ono preko majke stiče prva iskustva u njemu. Njegov pogled na svijet, kao i način razmišljanja, težnje i navike će uveliko zavisiti o majci. Dijete će odrasti, i možda će se promijeniti, ali šta nauči u tim prvim godinama pamtit će do kraja života.
Kako je majka najvažnija osoba u životu svake osobe, ona je uveliko oponašana. Njene navike i ponašanje postaju primjer koje dijete slijedi i usvaja. Sve što dijete vidi, od načina oblačenja, kretanja i govora, ostavit će traga na djetetov karakter. Kaže se s pravom da je majka bolja od stotinu učitelja.
Dijete će slijediti majčin primjer mnogo godina, čak i onda kada ne treba biti slijeđen. To je nesvjesna reakcija za čije mijenjanje se mora uložiti veliki napor. Zbog ovoga se svaka majka treba odgovorno prihvatiti uloge uzora njenoj djeci. Mnogima teško pada da uvijek paze na ponašanje pred djecom. Ali to je i za njih dobra vježba pomoću koje će promijeniti neke svoje loše osobine ili će usvojiti lijepe. Islam ne zahtijeva od njih savršenost nego spremnost da se promijene da bi bile dobar primjer djeci.
Svaka majka treba posjedovati sljedeće kvalitete:
- Da bude svjesna svojih odgovornosti.
Biti majka je zanimanje i karijera. One žene koje namjeravaju biti majke trebaju biti spremne uložiti trud i vrijeme, i moraju prići tom poslu planski i osmišljeno. Dužnost im je da se obrazuju za taj zadatak i pronađu za njega odgovarajuću metodu i tehniku.
- Da postavi jasne ciljeve.
Majka mora uvijek znati šta očekuje od djeteta i to mu mora jasno dati do znanja. Nije mu dovoljno samo govoriti da bude dobro i poslušno. Ono mora tačno znati šta se od njega očekuje. Dijete se mora podučiti kako da se ophodi sa drugima, kako da se ponaša u društvu i sl.
- Podsticati djecu prema njihovim mogućnostima
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ljudska bića su kao rudnici zlata i srebra,” čime se hoće reći da svako ljudsko biće dolazi na svijet sa potencijalom koji se treba iskoristiti u korisne svrhe. Djeca imaju sposobnosti pomoću kojih mogu biti uspješni u raznim oblastima. Neka pokazuju umijeća i zanimanje u jednom polju dok druga izabiru druga. Dobra majka ne poredi jedno dijete sa drugim nego nastoji da iz svakog otkrije najbolje u njemu. Ona pomaže djetetu da razvije njegove sposobnosti u svakoj oblasti u kojoj ono pokazuje interes i mogućnost.
- Vjersko obrazovanje
Na ramenima svakog savjesnog roditelja leži jedna od poslaničkih dužnosti. Kako su Poslanici dolazili da nauče ljude Božjoj vjeri i propisima, tako su i roditelji dužni da nauče svoju djecu pravim vjerovanjima i dužnostima prema Stvoritelju. U Kur’anu stoji: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje sačuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Kur'an:.66 : 6)
U današnjem društvu mnogo pažnje se obraća na opšte obrazovanje. Ono je zaista i važno, ali za jednu uravnoteženu, srećnu ličnost, vjersko obrazovanje ne smije biti zanemareno. Danas sa fakulteta izlaze mladići i djevojke visokog obrazovanja, ali niskog karaktera i morala.
Šta se tačno misli pod vjerskim obrazovanjem?
Ono se sastoji iz sljedećih vjerovanja i postupaka:
- Vjerovanja
Čvrsta vjera u Stvoritelja je izvor svakog dobra. Od djeteta koje raste sa vjerom u Boga nastaje savjesna osoba čiji život ima smisao i koja je spremna prihvatiti se njenih životnih odgovornosti. Djeca moraju biti učena o Božjem postojanju i veličini darova kojima nas je okružio. Priroda, nauka i dr. mogu biti korišteni da se pokaže Njegovo znanje, moć i mudrost.
Djeca se ne smiju učiti da Bog samo čeka da neko pogriješi da bi ga kaznio. Neki roditelji djecu plaše Bogom da bi ih odvratili od nevaljalih djela. Mada je neophodno ponekad govoriti i o kazni, mnogo korisnije je koncentrisati se na pozitivnu stranu. Allah, dž.š., je milostiv, voli svoja stvorenja, želi im pomoći i uputiti onome što je bolje za njih. Treba učiti djecu da vole Allaha, dž.š., da se oslanjaju na Njega i da traže ono što trebaju od Njega. Ovakav pozitivan odnos pomoći će djeci da izgrade jednu dugotrajnu i čvrstu vezu sa svojim Gospodarom.
Djeci treba postepeno predstaviti pojmove smrti i života poslije nje. Roditeljima se savjetuje da govore o tome s vremena na vrijeme, i da sačekaju kada djeca malo odrastu, jer to može zbuniti mlađu djecu. Smrt u porodici ili komšiluku može se koristiti da se ukaže na činjenicu da su ljudi smrtni i da će se svako od nas na isti način morati susresti sa smrću jednog dana. Najbolje je biti iskren sa djecom.
Također je neophodno da djeca razumiju ulogu Poslanika, i zavole poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
- Praktikovanje
Druga stvar koju treba učiti djecu je da postupaju prema onome što vjeruju. Od ranog doba dijete treba podsticati da klanja, uči Kur’an, uzima abdest i dr. Treba iskoristiti period u kojem su djeca spremna oponašati roditelje i pokazuju interes za klanjanje namaza. Ako se tada ne naviknu na praktikovanje i posebno ne zavole klanjanje, kasnije će se morat prisiljavati.
Dnevni namaz je najvažnija stvar u islamu i dužnost roditelja je da se pobrinu da dijete klanja pravilno i redovno. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., vezano za ovo kaže: “Naučite djecu da klanjaju kada navrše sedam godina, i udarite ih ako neće da klanjaju kada navrše deset godina.” Tako, ako dijete postane punoljetno i ne želi da klanja dužnost roditelja je da ga prisili na to. Ovdje se ne misli na mučenje djece već na ukazivanje važnosti namaza i štete ako se on ne klanja.
Djecu treba nadgledati kada počnu sama klanjati. Mnoga djeca klanjaju brzo, tako da njihove kretnje više liče vježbama nego namazu. Ako je ikako moguće ona trebaju klanjati zajedno sa roditeljima, da bi ih polahko i pažljivo pratili i oponašali. Ponovljen nekoliko puta takav način klanjanja postat će im navika. Nije dobro tražiti od njih da klanjaju sama u svojim sobama van domašaja roditeljskog pogleda. To ih može navesti da prestanu klanjati i još da o tome lažu. Djeca se nikad ne smiju stavljati u situaciju u kojoj će doći u iskušenje da lažu.
Što se tiče posta, lijepo je navoditi djecu da još u ranim godinama poste makar dio dana. To će usaditi volju djetetu i ono će, shodno uzrastu i tjelesnoj izdržljivosti, nakon toga postiti onoliko koliko može. Kada dijete bude punoljetno biće mnogo spremnije na potpuni post za razliku od druge djece koja u njihovom djetinjstvu nisu imale takve pripreme.
Još jedna od važnih roditeljskih islamskih obaveza je da nauče djecu čitati Kur’an. Pored čitanja, dijete treba podsticati na razumijevanje onoga što pročita. Ovo se može postići čitanjem prijevoda ili još bolje, učenjem arapskog jezika.
Ahlak je veoma važan aspekt odgoja koji ni nikako ne smije biti zanemaren. Lijepo ponašanje je ključ za čestit život. Dijete treba učiti o plemenitim vrlinama, kao što je iskrenost, ljubaznost, pravednost, zadovoljnost i sl. Ono mora biti učeno kako da izbjegne zavist, ogovaranje, pohlepu, pretjerivanje i druge ružne osobine. Takvi momenti, u kojima se može dati uputa ili lekcija iz ahlaka, javljaju se mnogo puta u svakodnevnom životu. Mala opomena ili razgovor često ostavljaju željeni efekt. Mnoga djeca pamte roditeljske savjete i kada odrastu, tako da roditelji nikad ne smiju podcjenjivati efekt njihovih riječi i dijela.
0 коментара :
Objavi komentar