Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., nam je kroz nekoliko hadiskih predaja preporučio da mnogo na sedždi učimo dovu. Naglasio je da je vjernik na sedždi najbliži svome Gospodaru.
Iz tog razloga navešćemo dio onoga što se prenosi od Resulullaha, a.s., da je često učio na sedždi, u svojim farzovima, ali i u svojim nafilama.
Na sedždi bi najčešće učio : “Subhane rabbije-l-e’ala!’’ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i drugi), a prenosi se da je tome dodavao i riječi “we bihamdihi!” (Ebu Davud, Darekutni, Bejheki)
Ponekad bi nakon ovog zikra učio: “Allahumme leke sedžedtu, we bike amentu, we leke eslemtu, sedžede wedžhije lillezi haleqahu we sawwerehu, we sekka sem’ahu we besarehu, tebareke-l-lahu ahsenu-l-haliqin!” /“Allahu moj, Tebi sam učinio sedždu, u Tebe vjerujem i Tebi se potpuno predajem! Moje lice se ničice spustilo na tle pred onim ko ga je stvorio i oblikovao, pred onim koji je stvorio sluh i vid! Neka je slavljen Allah, najljepši Stvoritelj!”/ (Muslim, Ebu Davud, Ibn Hibban)
“Allahummagfir li zenbi kullehu: diqqahu we džillehu, we ewwelehu we ahirehu, we ‘alanijjetehu we sirrehu!”
Govorio bi, također: “Allahumme ‘inni e’uzu biridake min sehatike, we bi mu’afatike min ‘uqubetike, we e’uzu bike minke, la uhsi sena’e ‘alejku, ente kema esnejte ‘ala nefsike!”
/“Allahu moj, utječem se Tvojim zadovoljstvom od Tvoje srdžbe, i sa Tvojim oprostom od Tvoje kazne, i Tebi od Tebe, ne mogu da prebrojim bezbrojnu zahvalu koja Tebi dolikuje. Ti si hvaljen onoliko koliko si sam Sebe pohvalio!”/ (Muslim, Ebu Davud, Ibn Hibban i drugi)
Nekad bi učio i zikr: “Subhane zi-l-dzeberuti we-l-melekut, we-l-kibrija’i we-l-‘azameh!”
/”Neka je slavljen onaj koji je vlasnik svake moći i vlasti, svakog ponosa i veličine!”/(Nesai, Ebu Davud i Ahmed)
I govorio bi: “Subhaneke-l-lahumme we bihamdike, la ilahe illa ente!”
/“Slavljen neka si moj Allahu, i neka ti je svaka hvala! Nema istinskog božanstva mimo Tebe!/ (Muslim, Nesai, Bejheki)
Na osnovu drugih hadiskih predaja, na sedždi se, nakon zikra ‘’Subhane Rabbijel-e’ala’’ (tri ili više puta), može još ponekad učiti i zikr: ‘’Subhanekellahumme Rabbena vebi hamdike. Allahummagfirlii!’’
‘’ Slavljen neka si Ti Allahu moj, Gospodaru, i neka Ti je svaka hvala. Allahu moj, oprosti mi!’’
Svoje plemenite ashabe Resulullah, s.a.v.s., je često podsticao da mnogo uče dove dok su na sedždi. Rekao je: “Što se tiče ruku’a, dok ste na njemu, veličajte Gospodara, a kada je u pitanju sedžda, na njoj marljivo učite dove jer su velike šanse da vam se one prime! ( Muslim, Ebu Davud, Nesai)
Nakon prve namaske sedžde Poslanik bi podigao svoju glavu, govoreći: “Allahu ekber!”. Potom bi prosto svoju lijevu nogu, te sjeo na nju, a desnu bi podavio i njene prste usmjerio prema Kibli. Ruke bi stavio na svoje nadkoljenice, i bio smiren, tako da bi se svaka kost vratila na svoje mjesto.
Govorio bi: “Allahumagfir li, we-rhamni, we-dzburni, we-rfe’ani, we-hdini, we ‘afini, we-rzuqni!”(Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže)
Dugo bi ostajao na ovom sjedenju između dvije sedžde, tako da bi neko znao kazati: “Zaboravio je!” (Buhari, Muslim)
Zatim bi proučio tekbir, pa bi učinio drugu sedždu na isti način kao i prvu. Na drugoj sedždi je činio sve isto sto i na prvoj. Kada bi je obavio, ustao bi se na slijedeći rekat ili sjedao na tešehud, ovisno o kojem rekatu je bila riječ.
Ovo je dio sadržaja koji se vezuje za Muhammeda, a.s., a što se tiče mogućnosti učenja i drugih vidova dove, stavovi uleme se u nekih sitnicama razlikuju.
Postoje mišljenja koja učenje dove na sedždi uvjetuju kur'ansko-hadiskih porijeklom, dok drugi dozvoljavaju učenje i svojih ličnih dova isključivo na arapskom jeziku.
Određene komisije za izdavanje fetvi na području Arabijskog poluotoka u svojim odgovorima dozvoljavali su učenje dova na sedždi i na svom maternjem jeziku, mimo arapskog.
Našem fetvei-eminu IZ u BiH postavljeno je pitanje o dovi na sedždi:
''Da li se namaz kvari ako pustimo suzu tokom namaza, i da li se namaz kvari ako na sedždi tokom namaza molimo Allaha?''
Uvaženi muftija je kratko odgovorio, kazavši:
''Puštanje suze u namazu ne kvari namaz, kao ni dova koja se prouči na sedždi. Ipak, bolje je na sedždi učiti ono što se prenosi od Vjerovjesnika a.s. da je učio, a naše posebne dove učiti mimo namaza. A Allah najbolje zna.''
Za Akos.ba piše: Admir Iković
Blogger Comment
Facebook Comment