Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi:
"Jedan je kršćanin primio islam i naučio je suru El-Bekare i Ali Imran, služio je kod Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kao pisar, ali se zatim odmetnuo i vratio se kršćanstvu i počeo govoriti: 'Muhammed ne zna osim ono što sam mu ja zapisao', pa ga je Allah usmrtio.
Ukopali su tog čovjeka, a kada je svanulo, našli su ga kako ga je zemlja izbacila, pa su rekli: 'Ovo su uradili Muhammed i njegovi ashabi zato što je napustio njihovu vjeru i pobjegao od njih, oni su ga iskopali iz groba i bacili.'
Pa su ga uzeli i iskopali mu što su mogli dublju rupu i ponovo ga ukopali, ali kada je svanulo, vidjeli su da ga je zemlja ponovo izbacila. Tada im je postalo jasno da to nije djelo ljudi, zatim su ga uzeli i sami bacili. '' Ova predaja je vjerodostojna i nalazi se kod Buharije i drugih.
Imam Ibn Tejmijje, govoreći o ovom predanju, kaže:
"Ovaj nesvakidašnji događaj ukazuje da mu je to bila kazna dosljedna veličini riječi koje je govorio. To je dokaz da je bio lažljivac i da je njegov postupak gori od samog otpadništva, jer otpadnika je i prije bilo, pa ničije tijelo nije zadesilo ono što je zadesilo njegovo. To je također dokaz da će Allah čuvati i osvetiti Svog Poslanika od onih koji ga psuju i ružno o njemu govore, i otklonit će laži lažljivaca kada ljudi to ne budu u stanju."
Pripremio: Islam::Online
Obrada: Islam::Online
Preuzeto sa: Islamika.net
Blogger Comment
Facebook Comment