“Znaš da si ostarila kad se svi ljudi oko tebe počnu ženiti i udavati!”, reče mi jedna prijateljica. Starenje je prirodan proces, rekoh ja, u želji da popunim taj vremenski interval potreban za analizu njenih riječi. Promislih i u tim riječima nađoh mudrost. Čini mi se da me je baš taj val udaja mojih prijateljica i sestara u vjeri nagnao da pomislim kako sam ustvari – ostarila. Osjećala sam se kao čovjek koji šeta plažom zamišljen i tek kad dijete sa zračnim jastučićem prepliva ispred njega, onda shvati da je ustvari do pasa u vodi. Ono što sam sigurno znala je da sazrijevam, ali valjda nikad nisam ozbiljno razmišljala o tome da uporedo i starim. Da sad odjednom postajem dobna kategorija od koje se očekuju određene socijalne konvencije, od koje se očekuju određene životne odluke. Da prelazim iz dobne grupe u kojoj je još uvijek socijalno prihvatljivo biti neodlučan i zavisan, u dobnu grupu u kojoj se od tebe očekuje da budeš nezavisna i odlučna osoba – šef svog života. Sve djevojke, koje Allah poživi, će se neizbiježno naći u vodi. Neke će svaki korak popratiti svjesno, a neke će shvatiti tek kad voda dođe do grla. Starenje je nešto što čovjek ne može kontrolisati, ali ono što može kontrolisati je reakcija na promjene koje dolaze s godinama.
Jednom kada se muslimanka nađe u dobnoj kategoriji 20+, uviđa da se tu mnogo priča o braku. Da postoji mnogo predavanja i knjiga o muslimanki kao supruzi i kao majci. Govori se o tome kako je brak pola vjere, kako je Džennet pod nogama majke. Spominju se predaje, primjeri, savjeti. Naravno, sve ovo predstava jedan plemenit kolektivni napor da se pozitivno stimulišu mladi ljudi na moralan život, na rano osnivanje porodice. Želja je da se u mladim muškarcima i ženama probude nježni pupoljci naše naravi, naše fitre, koji su odgovorni za samilost, empatiju i blagost, koji će od nas, uz Allahovu pomoć, napraviti kvalitetne supružnike i roditelje. Zato molim Gospodara da obilato nagradi sve ljude koji su imali učešća u promovisanju vrijednosti braka. Pažljiv čitalac osjeća neko nadolazeće “ali”, međutim, zaista ne želim da to “ali” umanji vrijednost ili u pitanje dovede ispravnost gore navedenih napora, koji su neophodni u društvu i koji su bili sebeb mnogih brakova i lijepih odnosa u braku.
Ali. Ovi napori uistinu drugačije utiču na drugačije ljude. Pošto poznajem žene, o ženama i njihovoj percepciji mogu prenijeti ono što sam primijetila. Na veliki broj žena ova društvena stimulacija djeluje pozitivno. Na neki način ih primora da napokon odvoje vremena i ozbiljno razmisle o tematici braka – šta misle o braku, kako će se pripremiti za brak, kako će tražiti bračnog druga. Ali, na neke ova društvena stimulacija (izbjegavam riječ “pritisak”) djeluje drugačije. Činjenica je, i kao takvu je treba posmatrati, da se neće sve žene udati do tridesete. Također, činjenica je da se neće sve žene udati. Ovo može biti iz raznih razloga, od nepronalaska odgovarajućeg partnera do postavki uloga u porodici čiji je trenutno član. Razlozi mogu biti i zdravstvene prirode.
Kod znatnog broja žena koje nisu udate ali žele da se udaju primijetna je neka tiha tuga. Isprva sam mislila da im nedostaje prisnost, da žude za svojim potomstvom dok grle i nosaju djecu svojih prijateljica, sestara i rodica. Mislila sam – biologija. Međutim, u jednom razgovoru sam shvatila da kod muslimanki postoji potpuno druga dimenzija neudatosti – zbog tako čestog i opširnog ukazivanja na važnost žene kao supruge i kao majke, one žene koje nisu uzele te uloge u životu se osjećaju nepotpune! Osjećaju da svoje vjerske i ženske kapacitete mogu tek da ostvare sklapanjem braka. Da Allah oprosti svima nama koji smo doprinijeli da se naše sestre u vjeri ovako osjećaju!
Allah je uistinu učinio ovu vjeru lakom i dostupnom! Uistinu je učinio da svako, bez obzira na to u kakvoj se životnoj situaciji nađe, može da ostvari svoju svrhu postojanja, a ta svrha postojanja je jako jasna: “Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu.” (Ez-Zarijat, 57)Najvažnija i osnovna uloga muslimanke je biti robinja Allahova! Sve ostale uloge – sestra, kćerka, supruga, majka, sve su to sporedne uloge i stepen kvaliteta kojim se te sporedne uloge izvršavaju je direktan odraz kvaliteta kojim je osnovna uloga izvršena.Osnovna uloga samo podupire sporedne uloge i olakšava ih. U tome se sastoji maloprije spomenuto “ali”. Toliko se investira vremena i napora ubjeđujući žene da je njihovo da budu supruge i majke, ali im se ne naglašava da su to sporedne uloge koje neće sve muslimanke ostvariti, ali da je ona osnovna uloga – pokornost Allahu, ta uloga koju svaka muslimanka može ostvariti.
Razmislite – da li bi Allah dao da je svrha postojanja nešto što ne može svako ostvariti? Što nije svima dostupno i moguće? Pa, zar on nije Pravedni? Zar on nije Milostivi? Mnogo je različitih scenarija u kojima se osoba ne može udati ili oženiti. Npr. osoba koja je prije islama živjela životom promiskuiteta ili intravenoznih droga. Nakon prihvatanja vjere Allah je očistio njihovo srce, ali spolno prenosive bolesti nisu nestale. Ovakva osoba ne može da sklopi brak, jer bi bolest prenijela na svog supružnika. Jedno od rješenja koje se nudi je da se ovakvoj osobi nađe partner koji je također obolio od iste bolesti. Ali, realno gledajući – koliko je lako naći takvu osobu, i jednom kad je nađeš, pitanje je da li ćete se slagati. Ipak, ljude u braku spaja kompatibilnost a ne prošlost.
Voljela bih nas podsjetiti na jednu nevjerovatnu ženu koja nam je mnogo bliža nego što smo to i same svjesne, i koja nas o ovoj temi uči mnogo više nego svi dersovi ovog svijeta. Zamislite Aišu r.a., zamislite njenu mudrost, njenu ljepotu, njenu rječitost. Iznimna, jaka žena, koju je odgojio sam Poslanik s.a.w.s. Zamislite da ste na njenom mjestu. Imate muža koji je doslovno najbolji muž na svijetu. Volite ga cijelim srcem. On podnosi sve iskrice vašeg karaktera i ophodi se prema vama na najljepši način. Priznaje vašu važnost u svom životu, vaše znanje. Uvažava vašu mudrost. Živite lijepo, često skromno, ali mirnog srca. U vašoj dvadesetoj godini vaš suprug umire. U dvadesetoj godini – kada današnje žene tek počinju tragati za mužem, kada maštaju o porodici i djeci, Aiša r.a. je svoj bračni život završila. Molim vas da se samo zamislite u tom položaju. Izgubiti muškarca koji ti je toliko značio i nemati djece, još pri tome jasno znati da nikada više nećeš moći niti se udati niti imati djece – ženidba Poslanikovih s.a.w.s. supruga je bila muslimanima zabranjena. Zamislite kako je osjećati to – na početku si svog životnog puta, u cvijetu svoje mladosti i puna potencijala, a već znaš da nikada nećeš moći ostvariti zajedništvo niti potomstvo. Zasigurno joj je nedostajalo da nekoga uzme za ruku. Zasigurno je ponekad poželjela da je okružena svojom djecom. Zasigurno je poželjela da čuje Poslanikove s.a.w.s. korake opet u svojoj kući. To su nehotične misli koje samo dataknu um, a kod vjernika brzo ispare.
Ali što je Aiša r.a. učinila? Da li je sjela i plakala nad svojom sudbinom? Da li je dopustila da snovi more njeno srce? Da li je dopustila da gubitak zasjeni viziju onoga što može ostvariti? Ne, nije! Mada je izgubila dalju priliku za brak i potomstvo, Aiša r.a. je nastavila da hrabro kroči putem znanja i čvrstine u ostvarivanju svoje primarne uloge – obožavanja Allaha. Njena jasna vizija puta ka Džennetu ju je učinilo predanom u učenju i podučavanju. Evo što su neki od velikana ovog ummeta rekli o njoj:
Prenosi se od Urveta da je rekao: “Nisam vidio da je neko učeniji od Aiše u ajetima koji su objavljeni, i u nasljednom pravu, i sunnetu, i stihovima, i danima, i u medicini.“
Rekao je Ata b. Ebi Rabaha: “Aiša je bila najbolji fakih (pravnik).“
Također, prenosi se od Muhammeda b. Šihaba ez-Zuhrija da je rekao: “Kada bi se sakupilo znanje koje posjeduje Aiša i znanje ostalih žena, Aišino bi znanje bilo bolje.“
Ebu Burde b. Ebi Musa, prenoseći od svoga oca, rekao je: ”Kad god bismo naišli na neki problem, za to bismo upitali Aišu, i kod nje našli znanje o tome.”Aiša r.a. je preselila u svojoj 63. godini života. Rođena u islamu, umrla u islamu i ostala zapamćena kao jedan od najvećih uzora za muslimanke do Sudnjeg Dana.
Prenosi se od Urveta da je rekao: “Nisam vidio da je neko učeniji od Aiše u ajetima koji su objavljeni, i u nasljednom pravu, i sunnetu, i stihovima, i danima, i u medicini.“
Rekao je Ata b. Ebi Rabaha: “Aiša je bila najbolji fakih (pravnik).“
Također, prenosi se od Muhammeda b. Šihaba ez-Zuhrija da je rekao: “Kada bi se sakupilo znanje koje posjeduje Aiša i znanje ostalih žena, Aišino bi znanje bilo bolje.“
Ebu Burde b. Ebi Musa, prenoseći od svoga oca, rekao je: ”Kad god bismo naišli na neki problem, za to bismo upitali Aišu, i kod nje našli znanje o tome.”Aiša r.a. je preselila u svojoj 63. godini života. Rođena u islamu, umrla u islamu i ostala zapamćena kao jedan od najvećih uzora za muslimanke do Sudnjeg Dana.
Brak i potomstvo su od neizmjerne i nesagledive koristi; te veze su nezamjenjivi čvorovi u tkanju našeg društvenog ćilima. Ali bitno je onim članovima našeg društva koji nisu ostvarili ove veze ili koji ih nikada neće moći ostvariti, dati do znanja da ih to ne treba sprječavati niti paralizirati u svom nastojanju da budu najbolji muslimani što mogu biti! Brak nije obavezan uslova imana. Za one koji ga ostvare i znaju da ga koriste onako kako je Poslanik s.a.w.s. savjetovao, on može biti uzrokom upotpunjavanja svoje vjere. Ali izostanak braka ili djece u životu jedne muslimanke ne smije biti razlog da oslabi njena veza sa Gospodarom ili njeno nastojanje da upotpuni svrhu svog postojanja. Čak naprotiv – dok nema druge distrakcije srca kao što su muž i djeca, žena može iskoristiti to vrijeme da se posveti jačanju ljubavi prema Gospodaru, te da poveća kvantitet i kvalitet svojih dova. Sestro, neka ti srce ne tuguje – ako se fokusiraš na Gospodara i uputiš mu dovu, ti ćeš biti zadovoljna i kad ti podari dobrog muža i kad te spasi lošeg muža. A dok čekaš svog “suđenog”, možeš toliko dobra napraviti! Vjernično srce je uvijek zadovoljno Allahovom odredbom, zato radimo na tome da nam u grudima tuče vjerničko srce – za svoje dobro.
Lejla Pi
(akos.ba/lejlapi.blog.com)
0 коментара :
Objavi komentar