Interesatno je kako ovi naši Bošnjaci jedva čekaju da se provesele ili da obilježe prvi maj. Danima se pripremaju, razmišljaju gdje da odu. I najčešće završe negdje na izletu uz roštilj ili janje na ražnju i obavezno koju flašu pive, a kad odu iza sebe ostave smeće. Sjećaju se nekih navodno dobrih dana za vrijeme Tite i nikad prežaljene Jugoslavije. Jer su im tada ti praznici bili od nekog velikog značaja. A danas kad u Bosni ima 500,000 nezaposlenih oni i dalje slave, prave ugođaj, kupuju meso i ćevape i ostalo.
Ali obilježavanje 1. maja ako pogledamo historijski nastanak i običaje koji se vežu uz njega nema nikave veze sa islamom jer: “1889. godine Internacionala (svjetska asocijacija socijalističkih partija) održala je konferenciju u Parizu i dala podršku zahtjevima radničkog pokreta u Americi koji je zagovarao da se dnevno radno vrijeme ograniči na osam sati. Prisutni su odabrali 1. maj 1890. godine za proteste i podršku ovoj odluci. Od tog datuma 1. maj je postao praznik sa imenom Praznik rada, a u većini svjetskih država nazivaju ga Majski praznik.
Također, većina arapskih i islamskih država nije lišena novotarije ovog praznika. U tom danu se prestaje s radom, tj. radnici uzimaju službeno odsustvovanje. Ovaj praznik vodi porijeklo od idolopokloničkog nevjerničkog praznika i postao je poštovan kod grupacija ehlul-kitabija, a godišnji običaj kod ostalih. Naime, Praznik rada uveli su obožavatelji drveća koji su se pripisivali grupaciji Drojda. Također, rečeno je da su ga prvi uveli stari Egipćani i Indijci, a nazivao se Praznik proljeća. Englezi su ga preuzeli od Rimljana tokom njihovih pohoda na Englesku, a Rimljani su slavili taj dan kao Praznik cvijeća i ubirali cvijeće za boga cvijeća, neka je Allah Uzvišen od njihove potvore. U srednjem vijeku ovaj je dan kod Engleza postao poseban praznik. Oni u ovom danu imaju posebne obrede i običaje, jer ubiru cvijeće i njime ukrašavaju svoje kuće i crkve.
U Francuskoj je 1. maj uziman kao vjerski praznik, jer su, vezano za djevicu Mariju, smatrali mjesec maj svetim. Mlade djevojke su bivale krunisane u crkvama kao kraljice da bi poslije, iz počasti prema djevici Mariji, izlazile u posebnim povorkama. Rekao je Allahov poslanik a.s.: “Ko oponaša jedan narod, on njemu i pripada.”KNJIGA ”NEVJERNIČKI PRAZNICI I STAV MUSLIMANA PREMA NJIMA”, dr. Ibrahim b. Muhammed el-Hakil.
I naši prijatelji jednostavno ne razmišljaju o posljedicama koje nosi ovaj praznik koji u većini slučajeva završi sa haramom. I uvjek te pitaju gdje ćeš za prvi maj ili ti upute čestitku lijepo se provedite za praznik. Meni je to dan kao i svaki drugi…..
Jasmin Vuk
akos.ba
0 коментара :
Objavi komentar