Pitanje: Da li je dozvoljeno uzimati alkohol kao lijek i da li je dozvoljeno uzimati lijekove u čijem sastavu se nalazi i alkohol?
Odgovor: Preferirajuće (radžih) mišljenje islamske uleme (Vidi: Bedaius-sanai, 5/113, El-Muhezzeb, 1/251, Mugni, 4/255.) kaže da je zabranjeno koristiti alkohol i ostalo što opija u svrhu liječenja ili nečeg drugog, jer je Poslanik a.s. rekao: “Allah, uistinu, vama nije dao lijek u onome što vam je zabranio.” (Sahihul-Buhari, Kitabul-ešribe.) Ovaj hadis Buharija prenosi kao mevquf od Ibn Mesuda, dok ga drugi muhaddisi, kao Bejheqi, Ahmed i Ebu Jala, bilježe kao merfu‘. Ibn Hibban ga je okarakterisao kao sahih. Kada je Tariqu b. Suvejdu Poslanik a.s. zabranio da proizvodi alkohol, on se branio govoreći da ga proizvodi radi liječenja njime. Na to mu je Alejhisselam rekao: “On, uistinu, nije lijek, nego je on, uistinu, bolest.” (Sahihu Muslim, Kitabul-ešribe.)
Hanefijski učenjaci su rekli da nije dozvoljeno liječiti se alkoholom osim ukoliko se sigurno zna da se njime ta bolest može izliječiti, a nema nešto što bi ga u tom pogledu moglo zamijeniti. U ovom pogledu potrebno je svjedočanstvo više od jednog ljekara specijaliste da se njime ta bolest sigurno može izliječiti. (El-Hedijje al-allaijje, str. 251.)
Šafije uslovljavaju dozvolu upotrebe alkohola u liječenju sa dva uslova: a) da alkohol bude pomiješan sa nečim drugim i da bude rastvoren u njemu; b) da ne postoji neki drugi odgovarajući lijek koji u sebi ne sadrži alkohol. (Mugnil-muhtadž, 4/188.)
Izz b. Abdusselam kaže: “Dozvoljeno je liječenje onim što je nečisto ukoliko (osoba) nije pronašla nešto čisto što ga zamjenjuje, jer je dobro (korist) izliječenja i zdravlja potpunije i vrednije od dobra (koristi) izbjegavanja nečistoće. Nije dozvoljeno, po ispravnom mišljenju, liječenje alkoholom, osim kada se spozna da se njime postiže izliječenje, a osoba nije pronašla
neki drugi lijek.” (Qava‘idul-ahkam, 1/81.)
neki drugi lijek.” (Qava‘idul-ahkam, 1/81.)
Na osnovu spomenutih hadisa, te na osnovu šerijatskih principa o općem dobru (masleha mursele) i prijekoj potrebi (daruri), i uzimajući u obzir najjača mišljenja islamskih pravnika, mogu da kažem sljedeće:
a) dužnost je izbjegavati upotrebu alkohola i svih proizvoda u čiji sastav ulazi alkohol,
b) u slučaju prijeke potrebe (nužde), tj. kad je život u pitanju ili gubljenje nekog dijela tijela, dozvoljena je upotreba alkohola i lijekova spravljenih od njega u granicama potrebe (nužde), pod uslovom da nema drugog odgovarajućeg lijeka. Ovdje je potrebno svjedočanstvo više od jednog ljekara specijaliste da alkohol (odnosno lijek napravljen od njega) može izliječiti datu bolest,
c) ukoliko se alkohol pri spravljanju lijekova hemijskom reakcijom razloži i pređe u neki drugi oblik, takvi lijekovi se mogu nesmetano koristiti, d) kada se alkohol pretvori u sirće to sirće je dozvoljeno koristiti u ishrani;
e) ukoliko postoji potreba, a ne postoji adekvatna zamjena, alkohol se može koristiti za vanjsku upotrebu, kao što je čišćenje rana i tome slično, imajući uvidu:
1) mogućnost da se zabrana u Kur‘anu i pomenuti hadisi odnose na unošenje alkohola u organizam;
2) jačinu mišljenja koje kaže da je alkohol kao materija čist, a njegova nečistoća spomenuta u Kur‘anu je nematerijalne prirode (nedžase ma‘nevijje);
3) činjenicu da potreba (hadže) može ponekad dobiti status nužde (darure), a u nuždi je dozvoljeno koristiti, u granicama nužnosti, i ono što je, inače, zabranjeno (haram).
Na pitanja odgovara: dr. Šukrija Ramić
akos.ba
0 коментара :
Objavi komentar