Dva ahbaba, dva muslimana, bili su nerazdvojni. Nije se nikako mogao vidjeti jedan bez drugoga. Međutim, jedne godine Uzvišeni Allah je dao da se razdvoje. Jedan od njih je imao potrebu, posao koji je morao obaviti u drugoj zemlji. Taj posao je potrajao.
Poslije nekoliko godina, desetak ili nešto više, vratio se ovaj i potražio svoga druga na starom mjestu, tamo gdje je oduvijek stanovao. Obavjestili su ga da on, njegov drug, već odavno tu ne stanuje, a gdje sada stanuje -nisu mu znali reći. Tražio ga je na svim mjestima u gradu, ali niko ništa nije znao o njemu.
Ovaj, dok je boravio u drugoj zemlji, obavljao posao zbog kojeg je otišao, nakon što je hairli završio svoj posao, zavjetovao se da neće nikoga kome bude bila potrebna pomoć, ostaviti a da mu ne pruži pomoć onoliko koliko on bude mogao. Putujući tako kroz okolna mjesta i tražeći svog prijatelja, jedno veče prolazio je kroz staro, naizgled napušteno naselje, sve je bilo porušeno, niko se nije mogao nadati da tu neko stanuje.
Odjednom, u toj mrtvoj tišini, začuo se krik, urlik koji je izkazivao veliku dozu bola. Odmah se uputio mjestu iz čijeg se pravca začuo jauk. Došao je do jedne porušene kučice i pokucao na vrata. Nakon nekoliko pokušaja, otvorila su se vrata uz veliku škripu. Iza vrata stajala je djevočica od nekih desetak godina.
Njena odjeća sva je bila pohabana, dotrajala, djevojčica je bila sva u suzama.
Upitao je ovaj čovjek: ''Jeli se iz ove kuće čuo jauk?'' Mala djevojčica je kratko klimnula glavom i kroz suze progovorila: ''Da, to moj babo upravo sada umire.''
Kaže ovaj čovjek: ''Ušao sam u prostoriju koja je slabo osvjetljavala mala svjetiljka. Sva prostorija je zaudarala čudnim mirisom. Na starom krevetu, na sredini dobro provaljenom, ležala je nepomična silueta, ležao je čovjek.
Nakon što sam se primaknuo licu tog čovjeka, pored čije glave je bila mala svjetiljka, njegove usne tiho su prošaputale: ''Konačno si me našao moj stari prijatelju.''. Zaprepastio sam -kaže ovaj -nisam mogao da dođem sebi. Zar je ovo moj nekadašnji nerazdvojni prijatelj? Odkuda ovdje? Ko je ova djevojčica? Toliko dugo ga nisam vidio i on sada umire. Pitanja su se nizala.
Upitao sam ga plačući: ''Šta se to desilo s tobom? Znao sam te zdrava i čila, lijepa, uvijek radosna...''
Prijatelj nakon što je nekoliko puta prikupio dah, otpočeo je. Pričao je kako je u njegovoj blizini stanovala jedna lijepa djevojka, prelijepa. Nakon što su se nekoliko puta sreli njihovi pogledi, šejtan je počeo da kola..
Sastali su se nekoliko puta i obećali jedno drugom na vjernost. Obećali su jedno drugom da će se uzeti, ali ''babo, majka... treba čekati.'' Šejtan ih je naveo da učine zinaluk.
Nekoliko puta poslije toga, ova djevojka je tražila od njega da se uzmu, a on je uvijek nalazio izgovor: ''babo, majka... treba čekati''. Stalno je odgađao. Međutim, kada se ukazala trudnoća ove djevojke, on nije više mogao naći izgovor. Šejtan ga je ponovo naveo na grijeh. Savjetovao mu je da pobjegne, nestane iz svog mjesta.
Pobjegao je ovaj, nadajući se da će se time sve završiti, ali bježanjem od problema, sami problemi se ne rješavaju. Poslije nekoliko godina, dolazi pismo na njegovu adresu, otvara pismo, kad tamo na starom, uveliko pocjepanom papiru, nekoliko reda ispisanih kao drhtavom ili bolesničkom rukom.
To je bilo pismo djevojke s kojom je počinio zinaluk. U pismu između ostalog, pisalo je:
''Ovo ti pismo nepišem kako bi obnovili našu nekadašnju ljubav i ponovo se sastali, nego ovim pismom želim da te obavjestim da si ti ubio moju majku i mog babu. Srce im je puklo za onim što se desilo sa mnom. Ja, nakon što sam se porodila, ostavila sam ih i pobjegla sa ovom našom siroticom.
Umrli su žaleci za mnom. Umrli su, a sada umirem i ja. Molim te samo da me pronađeš na ovoj adresi i pobrineš se za ovu našu siroticu.'' Zatvorio je pismo i odmah se uputio na adresu spomenutu u pismu. Došao je pred staru porušenu kučicu.
Pošto, poslije njegovog kucanja niko nije otvarao, ušao je u mračnu sobicu i kraj male svjetiljke, zatekao svoju malu djevojčicu, svu u suzama, plakala je nad svojom majkom koja je već bila umrla.
Kaže ovaj: ''Te noći sam se zavjetovao da ću živjeti onakvim načinom života kakvim je i ona živjela, sve dok me Allah ne usmrti u mukama u kojem je i ona umrla.
Evo sada umirem i nadam se da će mi Uzvišeni Allah oprostiti moj grijeh koji sam počinio, a tebe moj stari prijatelju molim da se pobrineš za ovu malu moju siroticu.''
Zatvorio je oči,i ispustio dušu...
0 коментара :
Objavi komentar