Smrt je momenat kada duša napušta tijelo, kada prelazi u život u berzahu (život u isčekivanju Sudnjeg dana), i kada se zemljano tijelo vraća svom prapočetku. Izlaskom duše iz tijela prestaje sa radom svaki organ i svaka ćelija u ljudskom organizmu. Tijelo prelazi u stanje ukočenosti, ne diše, ne hrani se, ne misli, ne radi ništa. Smrt je najsličnija snu, jedino što je u snu tijelo povezano s dušom, a kod smrti nije. Rekao je Uzvišeni Allah: "Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one do roka određenog." Zumer 42
MELEK SMRTI
Kada čovjeku dođe smrtni čas, Allah subhanehu ve te'ala mu pošalje meleka da mu uzme dušu.
Kaže Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu: " Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a da ti je vidjeti grešnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!" Sedžda 11-12
SMRT ZAKONITOST KOJOJ SE NE MOŽE POBJEĆI
Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.'" Džum'a 8
Smrt neće nikome zakasniti, a to nam obećava Uzvišeni Allah riječima: "i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati." Nahl 61
Neko će se zapitati za medicinski lijek, da li on odlaže neizbježan čas? Odgovor je: Doista, onaj koga zadesi određena bolest, ne može ga zadesiti ništa, a da Allah subhanehu ve te'ala nije znao za to. Allah subhanehu ve te'ala je znao da će pronaći ljekara, da će biti liječen i da će imati liječenje u kome je Allah subhanehu ve te'ala odredio da bude lijek za bolest. Neznalica će pomisliti da je lijek došao mimo znanja Allaha subhanehu ve te'ala, a to nije tačno. Onima kojima se približava određeni čas bez obzira kakav lijek koristili ne mogu tom času pobjeći. Smrt može doći i čovjeku koji je u punom zdravlju i snazi koja će ga prenijeti u svijet berzaha bez bilo kakvih tjelesnih nedostataka ili izlagana bilo kakvoj bolesti.
OBILJEŽJA SMRTI
Mjerilo istinske smrti jeste izlazak duše iz tijela. Duša se ne može vidjeti, ali ostavlja tragove koji dokazuju da je čovjek umro, ta obilježja su:
- Da sklopi oči,
- Da prestane disati,
- Da srce prestane s radom,
- Da se citoplazma prestane kretati unutar ćelije, da se tvari u ćeliji izmješaju i promjene sistem svake ćelije u ljudskom organizmu. Ako prva tri obilježja nisu dovoljna za utvrđivanje napuštanja duše, onda je četvrto najubjedljivije.
SMRT JE DOVOLJAN OPOMINJAČ
Dragi brate i poštovana sestro... Prisjetiš li se da je ovaj dunjaluk kratak bez obzira koliko trajao i da ti i ja imamo ugovoreni sastanak koji nikako ne možemo zaobići?! Da li ti ijednog dana padne na um da posjetiš makar zamalo ta naselja koja su u stalnom porastu (mezarja). Zar nisi vidio/la mezarove?!
"Posjećujte mezarove, jer vas oni posjećuju na Ahiret."-rekao je Allahov Poslanik. Bilježi Muslim 977.
Zastani pored mezara pogledaj i pomisli koliko je naroda, generacija i stoljeća proteklo, svi pokopani i nestali, a tebi ostali tragovi. Na jednom od predavanja profesor Selman El-Auda je rekao studentima: " Braćo, vas je u ovoj sali četrdeset i u susjednoj sali isto toliko i tako redom. Ako pogledamo ovaj veliki broj i zamislimo se, da li je ikome od ovog broja propisano da umre ove godine ? Neka je slavljen Allah subhanehu ve te'ala!! Neki od ovih studenata su se otprilike jednu sedmicu otišli na plivanje te su se neki utopili.
Lijepo reče pjesnik: Neka je slavan Onaj koji umrtvljuje daje vječnost, i one koji ostaju, ko se osvjesti, osvjesti, ko zaspa, zaspa. Za ove ljude ima mezar za ukop, oni se smanjuju, a mezarovi se povećavaju, živi stvor gleda i još žive kuće kako se sužavaju, ugleda novu kuću za mrtvaca. Oni su komšije mrtvih.
Omer ibn Abdul Aziz često se sjećao smrti tako da su to saznali pjesnici. Kad su recitovali pjesme pred njim nisu recitovali hvalospjeve, parodije ili veličanja kako je to bilo uobičajeno pred kraljevima i vladarima, nego su recitovali pjesme pouka. Tako je El-E'aša izrecitovao: "TAKO ZANOĆI ČOVJEK UGODAN I ZADOVOLJAN MEĐU SVOJIMA, ZADIVLJEN ŽIVOTOM I NADAMA ZA MOMENAT MU BJEŠE DATA LJEPOTA DUNJALUKA. NE OSTA DUGO, NEGO UMRIJEŠE, POPUT BLJESKA. PLAČE NAD NJIM, A OSTAVIŠE GA U TAMI. NIŠTA NE PONESE ŠTO JE SKUPIO."
Lijepo je rekao jedan islamski učenjak: " Svi smo mi mrtvi, samo se po redu kopamo." Neminovno je da nam smrt dolazi, a da li znamo kuda poslije smrti? U islamu je odgovor, ali malo ko je zavirio u Kur'an i pogledao šta ga očekuje kada mu Allah subhanehu ve te'ala uzme dušu, a on (čovjek) neće moći sprječiti rastanak sa ovim svijetom. Tada će ga sva njegova auta, njegove kuće, vile, djevojke, žene za kojima je ludovao i posvećivao im najviše pažnje, ostaviti. "
O čovječe, budi vjernik, pokori se Allahu i Njegovom Poslaniku, slijedi Kur'an, a ostavi zabludu zvanu dunjaluk. Dunjaluk ionako prolazi kao i tvoja posjeta na njemu. Ti si samo putnik na ovome svijetu, koji treba da se preseli na onaj drugi vječni. Niko ne može Allaha varati, a onaj koji želi Allaha subhanehu ve te'ala prevariti, uistinu je sam sebe prevario. Zamisli, o čovječe, da ti Allah uzme dušu u nekoj kafani u kojoj se opijaš i kršiš Allahovu naredbu o zabrani alkohola, zamisli da ti Allah uzme dušu, a ti u nezakonitom zagrljaju neke druge žene, kao da nisi čuo da je Allah zabranio blud, zamisli da ti uzme Svemogući dušu, a ti Ga psovao i po sto puta na dan, zamisli... Neka me Allah s.v.t. sačuva takvog poniženja, neka me sačuva zla moga jezika. Znam da grješenjem samo sebi mogu nauditi i da ću pred Allahom polagati račun, onoga dana kada mi On uzme dušu. Ako budem griješio, zaista će me poniženje i na ovom i na Ahiretu (budućem svijetu) stići."
Molim Allaha subhanehu ve te'ala da ovaj tekst podstakne na razmišljanje sve one koji se pitaju: "...Ko će oživjeti kosti kada budu truhle..." tj. kada se budu pitali: "Ko će nas oživjeti kada pomremo." Odgovor je: Onaj koji vas je i prvi put stvorio u stanju je to učiniti i drugi put. Tada će koristiti samo dobra djela, (vjera u Allaha) koja će biti svjetlo u kaburu kada se rob bude ispitivao za svoja dobra ili loša djela. Tada nijedan doktor, nijedna nauka, nijedna vračara, nijedna armija neće biti u stanju da pruži pomoć, kao što nisu mogli ni predvidjeti vašu smrt koja je neminovna i koja nas čeka kao čaša koju trebamo ispiti.
Molim Allaha subhanehu ve te'ala da ovaj tekst podstakne na razmišljanje sve one koji se pitaju: "...Ko će oživjeti kosti kada budu truhle..." tj. kada se budu pitali: "Ko će nas oživjeti kada pomremo." Odgovor je: Onaj koji vas je i prvi put stvorio u stanju je to učiniti i drugi put. Tada će koristiti samo dobra djela, (vjera u Allaha) koja će biti svjetlo u kaburu kada se rob bude ispitivao za svoja dobra ili loša djela. Tada nijedan doktor, nijedna nauka, nijedna vračara, nijedna armija neće biti u stanju da pruži pomoć, kao što nisu mogli ni predvidjeti vašu smrt koja je neminovna i koja nas čeka kao čaša koju trebamo ispiti.
islambih.org
0 коментара :
Objavi komentar