Idi, u ime Allaha!
I tada je otišao u tamu noći,
A mjesec i zvijezde svjedočili su njegov odlazak..
Ostavljajući mene zarad Allaha..
Da brani slabašne i potlačene..
Evo sjedim ovdje u pomračini noći,
Mjesec i zvijezde me gledaju,
A ja se prisjećam našeg zadnjeg dana..
Dana kada me je ostavio zarad Allaha,
Dan koji nikad nemogu da zaboravim
Dok me je gledao u oči..
Prošaputao je:
Možda te nikada više neću vidjeti..,
Zato budi strpljiva, najdraža..,
InšaAllah, susrest ćemo se u Džennetu..
Dok su mi se oči punile suzama..,
Rekla sam mu:
Idi, voljeni moj..
I ne okreći se..
Idi, u ime Allaha!
I bori se dok ne postaneš šehid..,
Ili dok pobjeda ne bude naša..
Obrisao mi je suze..,
Ne budi tužna, princezo moja..,
Ne gubi nadu u Allahovu milost..
Jer, ako On bude htio Vrlo brzo ćemo se sresti..
I tada je otišao
U tamu noći..
A mjesec i zvijezde,
Svjedočili su njegov odlazak..
Ostavljajući mene zarad Allaha..
Da brani slabašne i potlačene..
Da se pokorava Allahu
Tražeći Njegovo zadovoljstvo..
Boreći se kao lav,
Ne pokazujući im svoja leđa..
Kada iznenada,
Metak ga pogodi
Ravno u prsa!
Allahu Ekber!
I dok on izdiše,
Govori svom suborcu:
Poselami moju najdrazu,moju radost..
I onda se smješi kada
ugleda svoje mjesto u
Džennetu..
U Firdeusu Najvišem,
Gdje ga njegova braća šehidi iščekuju..
Čekaju da se sretnu s njim..
Zadržavam dah..
Pokušavam da ne plačem..
I sjetih se njegovih riječi:
Ne gubi nadu u Allahovu Milost! :'( :'(
0 коментара :
Objavi komentar