Autor: Dr. hfz. Halil Mehtić
hmehticZbog pomanjkanja autentičnog znanja o islamu kao i zbog neoslanjanja na Gospodara, dž.š., (tevekkul) ljudi su ponekad skloni, u nekim zamršenim i teškim situacijama, posegnuti za mišljenjima određenih osoba, sklonih proricanju sudbine i događaja. Od samih početaka misije islama, Poslanik, a.s., je najavio beskompromisnu borbu protiv svih proroka, vračara i sihirbaza varalica, ne izostavljajući ni one koji im odlaze i olahko vjeruju u njihove fikcije i zablude. Tako je jednom prilikom rekao: “Ko ode gataru pitati ga za nešto i povjeruje u ono što on kaže, neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.” (Muslim)
Tražiti usluge od onih koji proriču i ogledaju užasan je znak za svakog vjernika, bez obzira u kakvom problemu se našao. Poslanik, a.s., je rekao:
مَنْ أَتىَ عَراَّفاً أَوْ ساَحِراً أَوْ كاَهِناً ، يُؤْمِنُ بِماَ يَقوُلُ ، فَقَدْ كَفَرَ بِماَ أُنْزِلَ عَلىِ مُحَمَّدٍ .
“Ko ode proroku i povjeruje u ono što on kaže, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.” (Bezar)
I naredni hadis je upozoravajući za vjernike: “Ne pripada nama onaj koji pomoću ptica proriče sudbinu (budućnost), a niti onaj koji u to vjeruje. Isto tako, ne pripada nama onaj koji gata i onaj kome se gata; kao ni onaj koji pravi sihire, ili koji traži da neko po njegovoj želji napravi sihir.” (Taberani)
Na osnovu navedenih hadisa da se zaključiti da je svaka vrsta gatanja i ogledanja, sa stanovišta dini islama, jako opasna, jer vjernika dovodi u poziciju obezvređivanja njegovih ibadeta i na ivici je samoga kufra. Ako je vjernicima jasan stav islama o ovom pitanju, onda je prosto nezamislivo kako oni mogu povjerovati bilo kome ko pokuša zaviriti u pitanja ljudskih sudbina (kader) i otkrivati im tajne koje samo Allah poznaje. Tu privilegiju nije posjedovao ni najodabraniji, a.s., za kojeg je Allah, dž.š., rekao: “Reci: Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice’, niti ‘Meni je poznat nevidljivi svijet’, niti vam kažem: ‘Ja sam melek’ – ja slijedim samo ono što mi se objavljuje.” (El-En’am, 50)
islam-iman.com
Blogger Comment
Facebook Comment