Jezička: traženje izbora u pogledu nečega. Kaže se: “Traži da ti Allah odabere i On će ti odabrati.” U had i su stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.s. podučavao nas je da obavljamo isti hara-namaz u svakoj prilici. ..”
Terminološka definicija: traženje odabira, tj, usmjeravanje interesovanja k onome što je odabrano i preče kod Allaha klanjanjem namaza i učenjem dove za istiharu.2 Istihara koja se spominje u sunnetu jeste obraćanje Allahu i traženje spasa kod Njega namazom i dovom da od osobe koja klanja istiharu otkloni neodlučnost i uputi je k onome u čemu je korist, a oko čega se dokazi sukobljavaju, tako da joj nije jasno da li je dobro u pristupanju i izvršavanju toga ili u tome da to ostavi, pa kada joj Allah otvori srce ka nečemu, ona tome pristupi.
Značaj istihara-namaza
Toliko je istihara-namaz dostigla značaj u životu i tolika joj je pažnja ukazivana da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, svoje ashabe podučavao istihara-namazu kao što ih je podučavao Kur’anu. Ugledni ashab Džabir bin Abdullah veli: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s. podučavao nas je istihara-namazu kao što nas je podučavao nekoj suri iz Kur’ana.”
Neki su učenjaci kazali: “Ne treba niko da pristupiti nekoj dunjalučkoj stvari dok ne zamoli Allaha, dž.š, za ono što je najbolje za njega tako što će klanjati dva rekata istihara-namaza.”
Mahmud El-Verrakveli:
“Osloni se na Milostivog u svakoj potrebi koju želiš, jer Allah, uistinu određuje i propisuje. Kada Vlasnik Arša Svome robu nešto htjedne, zadesit će ga i tu čovjek nema šta birati. Čovjek može propasti ondje gdje se čuvao, a biti spašen. Allahovom dobrotom, od onoga za čim nije hajao.”
Drugi je rekao:
“Čovjek je zlovoljan, a Gospodar je Onaj Koji određuje, vrijeme se kreće, a nafaka je podijeljena. Svako dobro je u onome što je naš Gospodar odabrao, a u izboru nečijem mimo Njega je pokuda i nesreća.
Zašto je propisana istihara-namaz?
Ljudi su u džahilijetu tražili od kipova i bogova, koje su obožavali mimo Allaha, da im odaberu ono što je za njih dobro. Odlazili su vračarima i astrolozima da im bace strijelice. Vjerovali su da im njihove strijelice otkrivaju posljedice koje će nastupiti nakon nekoga djela koji su odlučili činiti ili oko kojeg se razilaze. Islam je došao i to zabranio.
Uzvišeni Allah veli: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto, osim ako ste ga preklali, i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strijelicama. To je porok.” ( El- Maida, 3.)
Imam Taberi, tumačeći Njegove riječi “…i zabranjuje vam se gatanje strjelicama”, kaže: “Da putem strjelica tražite spoznaju onoga što vam je određeno ili nije određeno” “Istakseme” je došlo na (oblik) “¡stef’ale”od riječi “el-kasem”. (Kaže se) “kasemer-rizka vel-hadžat (razdijelio je nafaku i potrebe).
Naime, ljudi u džahilijetu imali su običaj da kada bi neko od njih htio ići na put, borbu i tome slično, izvukukidah, a to su strjelice. Na nekim od tih strjelica bilo je napisano: “Moj gospodar mi je zabramo” , a na drugima je pisalo: “Moj gospodar mi je naredio.” Ukoliko bi izvukao strjelicu na kojoj je pisalo: “Moj gospodar mi je naredio”, učinio bi ono što je naumio, bilo da se radi o putovanju, ratnom pohodu, ženidbi itd. Ukoliko pak izvuče onu na kojoj piše: “Moj gospodar mi je zabranio”, odustao bi i suzdržao se od namjere. Zbog toga je rečeno: “…i zabranjuje vam se gatanje strjelicama”, jer tim činom oni kao da su tražili od strjelica da im daju nafaku.”
lbn-Kesir veli: ”Jednina od ‘el-ezlam’ jeste ‘zulem’. Slovo ‘zaj’ može biti i sa fethom pa se kaže ‘zelem’. Arapi su se time koristili u vrijeme džahilijeta, a radi se o tri strjelice. Na jednoj je pisalo: “Uradi”; na drugoj: ”Ne radi”, a treća je bila prazna i na njoj nije pisalo ništa. Kada izvuče strijelicu na kojoj je pisala naredba, tada pristupi tom poslu, a ako izvuče onu sa zabranom taj posao će ostaviti, a ako izvuče onu na kojoj nema ništa, tada ponavlja izvlačenje. Riječ’ el-istiksam’ izvedena je od ‘talebul- kasem traženja od strjelica da one izvrše podjelu.
Tako je objasnio Ebu-Dža’fer bin Džerir. Ibn-Abbas je o riječima “…i zabranjuje vam se gatanje strjelicama” rekao: “El- Ezlam jesu strjelice pomoću koji su tražili da se nešto odredi i podijeli”. Isto se prenosi od Mudžahida, lbrahima Nehaija, Hasana Basrija i Mukatila bin Hajjana. Muhammed bin Ishak i drugi navode: “Najveći kip kod plemena Kurejš zvao se Hubel i bio je postavljen na bunaru unutar Kabe. U njega su se ostavljali pokloni za Kabu i pohranjivala imovina koja joj je pripadala. Kod njega je bilo sedam strjelica na kojima je pisalo ono o čemu su se oni parničili, a što im nije bilo jasno. Ono što bi im izašlo na strjelici to bi radili i od toga ne bi odstupali. Zabilježeno je u Sahihajnu da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, pošto je ušao u Kabu, našao slike Ibrahima i Ismaila u čijim rukama su bile strjelice. Rekao je: “Allah ih uništio! Oni su znali da oni strjelicama nisu nikad tražili podjelu nečega.”
”… i zabranjuje vam se gatanje strjelicama”, tj. zabranjuje vam se da pomoću strjelica tražite spoznaju onoga što vam je podijeljeno na način kako su to Arapi radili u vrijeme džahilijeta. Mudrost zabrane gatanja strjelicama jeste u tome što je to vid praznovjerja, fantazije i varke na koje se ne oslanja niko osim onaj ko je slabog razuma, koji radi bez dokaza i razboritosti, koji ostavlja poslove prepuštajući sebe da bude kao igračka u rukama vračara i gatara. Optimističan je ili pesimističan na osnovu nečega u čemu nema ni optimizma ni pesimizma. Zbog toga je vjera razuma i razboritosti to negirala i odbacila, kao što je negirala vjerovanje u dobre i loše predznake, vračanje, proricanje budućnosti i druga džahilijetska praznovjerja. Ukoliko misle na Uzvišenog Allaha na osnovu onoga što je napisano (na strjelici): ’’Moj gospodar mi je naredio”, time Uzvišenog Allaha lažno optužuju, a ako misle na kipa, onda je to neznanje i širk jer traže spoznaju budućnosti, a znanje je budućnosti Allah
samo za Sebe zadržao.
samo za Sebe zadržao.
lbn-Džerir, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, komentarišući riječi: “…zabranjuje vam se gatanje strjelicama”, u svom tetsiru veli da su ei-eziam strjelice koje su u džahilijetu kod sebe imali vračari. Kada bi čovjek htio ići na put, ženiti se ili nešto raditi, otišao bi vračaru, nešto mu platio i on bi mu izvlačio strijelice. Ukoliko bi izvukao strjelicu na kojoj je bilo nešto što voli, on bi mu naredio da taj posao radi, a ako bi izvukao nešto što ne voli, zabranio bi mu. Primjer za to imamo u slučaju kad je Abdul-Muttalib dao da se bace strjelice u pogledu vode Zemzem (koju je on pronašao i otkopao), te u slučaju (kad je trebao izvršiti zavjet i žrtvovati svoga sina) Abdullaha (pa ga je bacanjem strjelica zamijenio za stotinu deva koje je žrtvovao umj esto njega). Allah je to sve ovom ummetu zamijenio s istiharom.
Šejh Velijjullah u knjizi Hudždžetullahil-baliga (2-19) veli: “Ljudi su u džahilijetu, kada im se ukaže potreba za odlaskom na put. ženidbu ili trgovinu, tražili da im u tome presude strjelice, pa je to Vjerovjesnik. s.a.v.s. zabranio, jer to nema utemeljenja nego je to pusta slučajnost. Osim toga, to je laž na Allaha, jer su na strjelicama napisali: “Moj gospodar mi je naredio” i “Moj gospodar mi je zabranio.” To im je nadomješteno istihara- namazom.”
Propisanost istihara-namaza
Ulema se složila da je istihara-namaz sunnet. lbn-Hadžer. da mu se Allah Uzvišeni smiluje, veli: “Iz Poslanikovih, s.a.v.s, riječ: ‘ …mimo farza’. može se razumjeti da istihara-namaz nije farz. Naš šejh u komentaru na Tirmizija veli: ”Nisam vidio da je iko rekao da je istihara-namaz stroga dužnost.” To da isti hara-namaz nije stroga obaveza razumije se iz hadisa koji govori da nema obaveze klanjati više od pet namaza: “Jesam li dužan klanjati još nešto mimo njih?” “Nisi, osim da klanjaš dobrovoljni namaz (nafilu)” “Istihara-namaz jeste poželjan (mustehab) u svim stvarima, kako o tome eksplicitno govori tekst ovog vjerodostojnog hadisa.”
Da je istihara propisana, postoji konsenzus među muslimanima, ali niko od njih nije rekao da je ona obavezna (vadžib),” ”Ulema se složila da je istihara-namaz sunnet.”
Odlomak iz knjige: “Odabrani tekstovi o istihara-namazu”
Sakupio i pripremio: Abdullah bin Nasir es-Sulejman
S arapskog preveo: dr. Šukrija H. Ramić
S arapskog preveo: dr. Šukrija H. Ramić
akos.ba
Blogger Comment
Facebook Comment