Odgovor: Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Prvo: Nije bilo dozvoljeno obraćanje Vjerovjesniku, s.a.v.s., za njegovog života sa riječima “O Muhammede“ zbog govora Uzvišenog Allaha, dž.š., koji kaže: „Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujet.“ (Sura En-Nur; 63)
Prenio je Dahak od ibn Abbasa, r.a., da su ljudi govorili: „O Muhammede, o ebu Kasime (O oče Kasimov)“, pa im je Uzvišeni Allah iz poštovanja prema Vjerovjesniku, s.a.v.s., to zabranio, pa su nakon toga govorili: „O Allahov poslaniče, o Allahov vjerovjesniče!“ Ovako je rekao i Mudžahid, kao i Seid ibn Džubejr. Prenosi se od Katade da je rekao: “Uzvišeni Allah je naredio poštivanje Njegovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao i njegovo uvažavanje, te da se njegova ličnost uzdigne i na posebno mjesto stavi.“
Mukatil ibn Hajjan je rekao: „I ne govorite mu, kada ga budete dozivali 'O Muhammede, O sine Abdullahov', nego mu ukažite poštovanje i recite 'O Allahov vjerovjesniče, O Allahov poslaniče'.“
Rekao je Malik, prenoseći od Zejda ibn Eslema: “Uzvišeni Allah im je naredio da ga poštuju". Zato se Vjerovjesnik, s.a.v.s., ne doziva samo njegovim imenom, nego se kaže: „O Allahov poslaniče, o Allahov vjerovjesniče“.
Drugo: Nije dozvoljeno dozivati Vjerovjesnika, s.a.v.s., nakon njegove smrti, jer je dova ibadet i ne upućuje se osim Allahu, dž.š..
Kaže Uzvišeni Allah: „I uistinu Allahove kuće samo Njemu pripadaju i nemojte mu pored Njega drugim ravne smatrati“, i rekao je: „Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.“ (Sura El-Ahkaf; 5 ajet)
Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.s., ibn Abbasu, r.a.: “Kada budeš tražio, traži od Allaha, a kada se budeš oslanjao, onda se na Allaha osloni.“ Bilježi ga Tirmizi (2516), Albani ga smatra vjerodostojnim u djelu “Sahih sunen Timizi“.
Dova je u osnovi traženje koristi ili odbijanje neke štete. Međutim, upotrebljavanje rječice ( O ... ti), ne znači u običaju naroda dovu (misli se na dovu ibadeta). Posebno kad nekoga zadesi neka nevolja ili teška situacija, pa govore: “O Allahu“, a što bi značilo – „O Allahu spasi nas, ili spusti na nas kišu, ili pomozi nas.“ I ovo je kada se radi o onima koji priznaju samo Uzvišenog Allaha za Gospodara i dovu ne upućuju nikome mimo Njega Jedinog. Što se opet obožavaoca kaburova i turbeta tiče, oni svoje dove upućuju njihovim evlijama i uglednicima te govore: „O Bedevi, O Rai, O Gejlani“, u značenju: „O Bedevi, spusti na nas kišu, ili pomozi nas ili spasi“.
Ima ih koji govore: „O Allahov poslaniče, o Muhammede“, i njemu se obraćaju u istom značenju, njemu dovu upućuju i od njega pomoć i kišu traže.
Ova stvar predstavlja najveći i najgori oblik suprotstavljanja onome sa čime je došao Muhammed, s.a.v.s., i ostali poslanici, onome zbog čega su sve nebeske knjige spuštene, a to je poziv u robovanje samo Uzvišenom Allahu, dž.š.
Odatle nije dozvoljeno u vjeri islamu, sa kojom je Uzvišeni Allah zadovoljan, i koju je učinio da mu se putem nje Njegovi robovi obraćaju, da upućuju dovu nekome drugome mimo Allah, t.v.t.a., bilo da se radi o Vjerovjesniku koji je Poslanik, ili bliskom meleku, nego se dova upućuje samo Njemu Jednom i Jedinom. Zbog toga je rekao Uzvišeni Allah: „Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!“ (Sura En-Neml; 62 ajet)
Odakle saznajemo da nema smetnje da onaj koji kaže: „O Muhammede“, ili „o Allahov poslaniče“, a time ne namjerava dovu za nešto (u smislu ibadeta); u želji da se prisjeti njega i njegovog lika, ili da čitajući hadis Poslanika, a.s., kaže: „Salallahu alejke, ja resulullah“ ( neka je mir i spas na tebe, o Allahov poslaniče), ili „nema boljeg i ljepšeg govora od tvoga govora, o Allahov poslaniče“, dok govor: „O Muhammede“ (samim imenom), sadrži u sebi nedostatak uvažavanja i pažnje prema Allahovom poslaniku, s.a.v.s., kako smo to prethodno spomenuli.
Upitan je šejh Bin Baz, Allah mu se smilovao: „Da li je od širka da neko kaže na bilo kojem dijelu zemlje: „O Muammede, o Allahov poslaniče“, dozivajući ga?
Pa je odgovorio: “Uzvišeni Allah je objavio u Svojoj plemenitoj knjizi, a i jezikom Njegovog poslanika, neka je na njega mir i spas, da je ibadet ( robovanje) isključivo samo Allahovo pravo, i da je i sama dova ibadet. Pa ko od ljudi kaže na bilo kojem dijelu zemlje: „O Allahov poslaniče ili vjrovijesniče, O Muhammede - spusti na nas kišu, pomozi me, pomozi svoj ummet, izliječi me ili druge od muslimana, uputi one koji su zalutali“, i ovome slične stvari, pridružio je Allahovog poslanika Uzvišenom Allahu u ibadetu, tj. učinio je širk.
I tako je sa svakim onim koji ovako postupi, bilo da se radi o vjerovjesnicima, melecima, evlijama (dobrim ljudima), džinima ili kipovima, kao i svakom drugom stvorenju, jer Uzvišeni Allah kaže: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.“ (Sura Ed Darijat, 56 ajet) I rekao je: „O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.“ (Sura El-Bekara, 21 ajet) “Medžmu fetava Šejh ibn Baz“ (453/2).
Također je upitan šejh Usejmin, Allah mu se smilovao: „Pojedini ljudi, kad ih zadesi kakva nevolja, govore: 'O Muhammede, O Ali, O Gejlani', pa kakav je šerijatski propis toga?“
Pa je odgovorio: „Ako time upućuje dovu njima i traže pomoć od njih, on je mušrik i počinio veliki širk, koji njegovog vlasnika izvodi iz vjere. Na njemu je da se pokaje Uzvišenom Allahu, dž.š., i da samo Njemu dovu upućuje, kao što je rekao Uzvišeni Allah: „Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja.“ (Sura En-Neml, 62 ajet) A samom činjenicom da je mušrik, on biva izgubljen i bez pameti. Rekao je Uzvišeni Allah: „Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe.“ (Sura El Bekara, 130 ajet) I rekao je: „Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.“ (Sura El-Ahkaf, 5 ajet) “Fetve šejha Usejmina“(133/2).
A Allah najbolje zna…
Preveo i obradio: Bekir Hodžić
0 коментара :
Objavi komentar